7 dana na 4 rijeke: Gradonačelnik može, i mora, spasiti HRK Karlovac od odlaska u povijest

7 dana na 4 rijeke: Gradonačelnik može, i mora, spasiti HRK
Karlovac od odlaska u povijest

bakicPrije desetak dana završena je ovogodišnja prvenstvena sezona jedinog karlovačkog prvoligaša (HRK Karlovac) najtrofejnijeg hrvatskog sporta – rukometa. Momčad trenera Dinka Đankovića ove je prvenstvene sezone imala dosad nezabilježene igračke promjene (o čemu smo već više puta pisali) a što se uvelike odrazilo na konačan plasman momčadi (8. mjesto). Na (ne)sreću karlovačkog rukometa (još ćemo vidjeti što je od toga točno) prvenstvo su završili s juniorsko-kadetskom momčadi koju smo zbog toga prozivali i “Đanijev dječji vrtić” jer je velika većina igrača pri put zaigrala u Premijer 1. HRL s najboljih rukometnim klubovima Hrvatske.

Od 9 rukometaša HRK Karlovac koji su bili na popisu svoje prvoligaške ekipe, četvorica (Radočaj, Miličević, Vojak i Milovac) je prvi put dobila minutažu u prvoligaškoj utakmici. Kompletna kadetska momčad (među kojima gore spomenuti igrači) pod vodstvom svog prvoligaško – seniorsko – kadetskog trenera Dinka Đankovića igrala je u Umagu Završnicu kadetskog PH gdje su postigli zapažen uspjeh – osvojili su 2. mjesto i srebrno odličje. Vrlo uvjerljivo i sigurno s 4 pobjede i samo jednim porazom u finalu protiv prvaka RK PPD Zagreb. Karlovčani su, međutim, na kraju turnira dobili najviše pojedinačnih priznanja (3), od ukupno 9 (najbolja sedmorka, najkorisniji igrač i najbolji strijelac). Mateo Radočaj proglašen je za najboljeg vratara turnira, a u najbolju sedmorku izabrani su još pivot Adrian Miličević i srednji vanjski David Vojak. HRK Karlovcu je tako u Umagu pripalo najviše pojedinačnih priznanja. Umag jamči da KA-rukomet ima budućnost!

U toj cjelokupnoj zavrzlami potresa koji su remetili ritam rada karlovačke prvoligaške momčadi protekle zime i ovoga proljeća, uspjeh mladih KA-rukometaša je na neki način svjetlo na kraju tunela za koji je još i danas neki pesimist uvjeren da ga neće stići. Situacija u HRK Karlovac nije jednostavna, ali nije niti nerješiva. Najveći problem kluba sa sjedištem na adresi Rakovac 1 (simbolično – Trgu 110. karlovačke brigade) nakon ovog prvenstva više i nije toliko igrački kadar koliko je neimanja vodstva kluba. I to ne od jučer. Igrači su svoje odigrali! Natjecanje sad počinje za “rezervnu postavu” kluba koja je po svemu do sada prikazanom igrala nižerazredni rukomet. Nije bila niti za klupu rezervnih igrača. Duže vrijeme se nagađa i o stečaju kluba zbog poreznog duga od milijun i nešto kuna koji nije nastao kao hir igrača već kao neznanje u vođenju sportskog kluba. U tome nažalost neki vide spas!? Nedavno smo saznali da je i agilni tajnik kluba Martin Galović zbog obiteljskih obveza najavio napuštanje funkcije. Jednom riječju – raspad sistema!

Treneru Dinku Đankoviću odlazak su zasad najavili igrači Matija Perajica, Dominik Smojver i Ivan Bačić. Oni možda i ne bi napustili Karlovac kad bi se ekipirala uprava s kojom bi razgovarali, koja bi znala i mogla osigurati, zajamčiti, barem kakve-takve uvjete i naravno, simboličnu nagradu igračima za trud i vrijeme koje provedu na treningu i na utakmicama. Momčad ostaje na okupu, trenirati će još do kraja svibnja a novo okupljanje bilo bi 1. kolovoza. To znači da je ostalo još vrlo malo vremena za preslagivanje kluba. Čast iznimkama, ali većina dosadašnjih rukovodilaca kluba, instaliranih po zadaći iz redova podobnih stranačkih osoba, redali su se na funkcijama kao na traci a da malo, ili gotovo ništa, nisu učinili za klub. Napustili su ga brže nego su uopće išta počeli raditi, prepustivši ga opet nekolicini rukometnih entuzijasta koji više nemaju snage, motiva, na taj način raditi do u beskonačnost. Razumljivo je da se ovoj se situaciji, i okolnostima koje jesu, gotovo nitko više ne želi uhvatiti u koštac s problemima da bi volontirao u klubu, pomogao izvući ga iz gliba u koji je upao. Sigurno ne greškom trenera i igrača! Od raspada ga može spasiti samo oni koji su ga svojim kadroviranjem i doveli u takvo stanje. Stoga se niti u kojem slučaju se ne bi smjelo dozvoliti da se takav klub popularnog sporta, s dugogodišnjom prvoligaškom tradicijom, koji je već više desetljeća nezaobilazni sportski brand grada, rasformira na više klubova nižeg ranga i tako do tko zna kad opet ubije nadu za povratkom u prvoligaško društvo. Bez obzira na sve opravdane teškoće i probleme gradonačelnik to mora presjeći, učiniti najbolje za klub. Jedini on može spasiti HRK Karlovac od povratka u karlovačku rukometnu povijest od prije 30 i više godina. Zamjerit će mu ako to ne učini!

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest