Na današnji dan (15.
siječnja) prije 26
godina neovisnost Republike
Hrvatske zajedno su priznale tadašnje članice
Europske unije (EU), a istoga datuma 15. siječnja,
ali 1998. završena je i mirna
reintegracija kojom je u ustavno-pravni
poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano
područje hrvatskog Podunavlja.
Toga 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno
priznata država, Domovinski je rat bio u jeku, a gotovo trećina
zemlje bila je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne
armije (JNA) i srpskih pobunjenika. Na svoje tada priznate
granice Hrvatska je izišla tek po završetku mirne reintegracije
istočne Slavonije i Podunavlja, odnosno nakon šest godina.
Te večeri, prvi hrvatski predsjednik Franjo
Tuđman u obraćanju naciji poručio je: “Današnji dan
– 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu,
četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome
prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i
Jadrana”. Svojim je suradnicima pak rekao: “Stvorili smo
međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo
rukave na izgradnji nove demokratske države”.
Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon
njezinog proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Tog istog dana
razdruživanje od tadašnje SFRJ proglasila je i Slovenija, a
već idućeg dana novonastale države uzajamno su se priznale.
Paralelno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u
kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su, iako
tada još i same bez međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku
tijekom 1991., a prva od njih to je učinila Litva (30. srpnja
1991.).
Slijedile su je iste godine – Ukrajina (11. prosinca), te Latvija
(14. prosinca) i Estonija (31. prosinca).
Proces međunarodnog priznanja Republike Hrvatske
Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku
ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana to
je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje na
snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala
Sveta Stolica, no Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije
najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se
odredio prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim
priznanjem. Dan nakon Svete Stolice, Hrvatsku je priznao San
Marino.
Nakon što je Hrvatsku priznala EU, tijekom tog 15. siječnja 1992.
uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte,
Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske,
Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala,
Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i
Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland,
Slovačka, Švedska i Urugvaj.
Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država –
Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil,
Paragvaj i Bolivija.
Potom su, među ostalima, uslijedila i priznanja Rusije (17.
veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (SAD)
(7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi
uspostavljeni tek pet i pol godina kasnije), te Kine (27.
travnja).
Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15.
ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.).
Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članicom Ujedinjenih
naroda.
Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. siječnja
1998.
Istoga datuma, odnosno 15. siječnja, ali 1998. završena je i
mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak
Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije,
Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje.
Temeljni (erdutski) sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i
zapadnome Srijemu koji je i omogućio mirnu reintegraciju tog
dijela Hrvatske potpisan je 12. studenoga 1995. u Erdutu i
Zagrebu. Potpisali su ga tadašnji predstojnik Ureda predsjednika
RH Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga
pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović,
te kao svjedoci tadašnji američki veleposlanik u
Hrvatskoj Peter Galbraith i posrednik
UN-a Thorvald Stoltenberg.
Sporazum je označio početak dvogodišnje prijelazne uprave
Ujedinjenih naroda tijekom koje su mirnim putem u ustavno-pravni
poredak RH vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi
Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je
omogućilo obnovu tih područja, razorenih u velikosrpskoj agresiji
na Hrvatsku, te povratak prognanika i izbjeglica.
Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, te postizanje mira u
tom dijelu Europe, prethodno su omogućile i pobjedonosne
vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske; “Bljesak”
završena 2. svibnja, te “Oluja” završena 5. kolovoza 1995.
Operacijom “Bljesak” oslobođena je Zapadna Slavonija,
dok su “Olujom” oslobođeni Knin i najveći dio do
tada okupiranog hrvatskog teritorija.
Hrvatska je 2017. svečano i na državničkoj razini
obilježila prvih 25 godina neovisnosti
Ističući da je od međunarodnog priznanja Hrvatske učinjeno puno,
predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar –
Kitarović pozvala je 15. siječnja
2017. sa svečanog koncerta kojim je obilježena 25.
godišnjica međunarodnog priznanja, da se za Domovinu učini
puno više.
“Prva nam je zadaća osigurati ostanak, opstanak i dobrobit naših
mladih, da nam ne odlaze diljem svijeta. Doista vjerujem da
Hrvatska ima sve preduvjete da bude prosperitetna država u kojoj
će ljudi ne samo ostajati već se i vraćati, rekla je tada Grabar
Kitarović pozivajući na gradnju bolje budućnosti.
Predsjednik Vlade Andrej
Plenković naglasio je pak kako je
“međunarodno priznanje izboreno zahvaljujući državničkoj i
vizionarskoj politici Franje Tuđmana, nemjerljivu doprinosu
hrvatskih branitelja, te umješnosti hrvatske diplomacije”.