Rukometaši Njemačke pobijedili su u finalu Europskog prvenstva Španjolsku (24:17) i tako osvojili svoj drugi naslov. Prvi su osvojili prije 12 godina (2004.). Španjolci su pak i četvrti put izgubili u finalu. Inače, u prvom krugu na EP-u pobijedili su Njemačku (32:29).
Rukometaši Hrvatske osvojili su broncu (3. mjesto) na ovogodišnjem EP-u pobijedivši Norvešku (31:24) i to nam je ukupno peta medalja na europskim prvenstvima. Nakon što nismo osvojili medalju na posljednja dva velika natjecanja (EP-u 2014. i SP-u 2015.) vratili smo se u vrh i to s 5 debitanata i novim stručnim stožerom. Novi stručni stožer i nova generacija ispraćena je na ovo Europsko prvenstvo s tugom u očima, a vraćaju se kući s medaljom. Bilo je to i premijerno natjecanje za izbornika Željka Babića ali i većinu reprezentativaca. Samim time, ovo im je i prva medalja s velikih natjecanja. Bez obzira na to što su rukometaši igrali malo dobro – malo loše (triput su poraženi) bronca je izbrisala sve nedostatke takve igre. Nakon poraza od Francuske već su spakirali kofere, a onda se ukazalo izbornikovo “božje čudo.
– Proročanstvo se ostvarilo. Još 2002. godine rekli su mi da ću jednog dana biti izbornik Hrvatske i da ću osvojiti medalju. Osjećaj je dobar – rekao je izbornik Babić.
Kao i na svakom velikom natjecanju Hrvatska je i u Poljskoj imala igrača u najboljoj sedmorki prvenstva. To je Manuel Štrlek koji je proglašen najboljim lijevim krilom. Ne možemo se otet dojmu da je naš vratar Ivan Stevanović bio najugodnije iznenađenje naše vrste. Tu bi pridodali još i Ogulinca Luku Cindrića kojemu je karlovački premijerligaš bio odskočna daska.
– Izuzetno sam sretan zbog našeg uspjeha. Ovo je vrlo važna stvar za povjerenje između mene i igrača. Zadovoljan sam medaljom. To je posao, danas si dobar, drugi dan si loš. Poseban je osjećaj, ali poseban je i stres. Lijepo je biti izbornik, ali lijepo je i ne biti. Treba im se zahvaliti do neba. Igrači su me slušali, mi smo samo pomagali. Moje zasluge su najmanje. Preferiram mlade igrače, strašan posao su napravili. Nije korektno da nekoga izdvajam, individualac nema šanse da pobjedi ni u jednoj utakmicu – naglasio je hrvatski izbornik.
Sve hrvatske rukometne medalje
1994. EP Portugal (bronca), 1995. SP Island (srebro), 1996. OI Atlanta (zlato), 2003. SP Portugal (zlato), 2004. OI Atena (zlato), 2005. SP Tunis (srebro), 2008. Norveška (srebro),, 2009. SP Hrvatska (srebro), 2010. EP Austrija (srebro), 2012. EP Srbija (bronca), 2012. OI London (bronca), 2013. SP Španjolska (bronca), 2016. EP Poljska (bronca). Rukomet je hrvatski najtrofejniji momčadski sport. Lino Červar je, sa šest odličja, rekorder među trenerima. Slavko Goluža ih ima 3, Zdravko Zovko 2, a po 1 pokojni Velimir Kljaić i aktualni izbornik Željko Babić. Što se igrača tiče, na popisu osvajača su se našla 73 imena. Najviše medalja u svojoj kolekciji imaju Blaženko Lacković i Igor Vori. Oni su osvojili po 8 medalja, svaki po 2 zlata, 3 srebra i isto toliko bronci. Slijede ih Venio Losert i Ivano Balić s po 7 medalja, a po 6 medalja imaju Domagoj Duvnjak, Zlatko Horvat, Mirko Alilović i Ivan Čupić. Najmanje dvije je osvojilo 42 rukometaša, 3 ih ima njih 33, po 4 su oko vrata stavili 22 igrača, a 15 rukometaša je s najmanje 5 osvojenih odličja.
Nova generacija hrvatskih rukometaša krenula je tako na veliku scenu osvajanjem brončane medalje. U reprezentaciji su dva igrača od 22 godine (Mamić, Šebetić), jedan od 23 (Cindrić), dvojica od 25 (Slišković, Brozović) i dvojica sa 26 godina (Marić, Kozina). Kada se njima u skorije vrijeme priključe Luka Stepančić (25), Stipe Mandalinić (23), Domagoj Pavlović (22), Sandro Obranović (23), Leon Šušnja (23) i Lovro Mihić (22), možemo reći da smo dobili momčad za vrh sljedećih 10 godina. Oni iskusniji, Duvnjak (28), Kopljar (30), Gojun (30), Horvat (31), Karačić (28), Čupić (30), imat će vrhunac na EP- u Hrvatskoj 2018. godine.
Dakle, blizu mladoj Babićevoj momčadi su i dva nekadašnja karlovačka rukometaša – Karlovčanin Sandro Obranović i karlovački Splićanin Stipe Mandalinić. Prema tome i Karlovac ima svoga udjela u uspjehu hrvatskih rukometaša.
Njemačka se kao europski prvak pridružila Brazilu, Francuskoj, Argentini, Kataru i Egiptu kao jedan od 6 izravnih sudionika olimpijskog turnira, dok će se za preostalih šest mjesta boriti 12 reprezentacija na tri kvalifikacijska turnira koji će biti održani u terminu od 7. do 10. travnja ove godine. Rasplet EP-a u Poljskoj hrvatskoj reprezentaciji je donio najtežu kvalifikacijsku skupinu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Hrvatska je smještena u skupinu s petoplasiranom reprezentacijom sa SP-a (Danska), četvrtoplasiranom s EP-a (Norveška) i brončanom s Azijskog prvenstva (Bahrein). Već u travnju se ova ekipa mora izboriti za Olimpijske igre. Kriterij za određivanje kvalifikacijskih skupina bili su plasmani na prošlogodišnjem SP-u u Dohi, gdje je Hrvatska osvojila 6. mjesto,te plasmani na kontinentalnim prvenstvima.
– Moramo otići u Rio jer ovi dečki mogu i tamo do medalje. A za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. pripremit ćemo još neke novine – zaključuje izbornik.
Od mogućih 5 olimpijskih nastupa hrvatski rukometaši nisu bili samo na OI u Sydneyju 2000. godine, 1996. u Atlanti i 2004. u Ateni osvojili su zlatne medalje, 2012. u Londonu su bili brončani, a 2008. u Pekingu završili su četvrti. Osvajanjem 3. mjesta hrvatska rukometna reprezentacija izbjegla je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj sljedeće godine.
Francuska, Španjolska i Danska u silaznoj su putanji. Slijedi uspon Njemačke, Norveške i Hrvatske. Naša je reprezentacija izbacila nove zvijezde: Sliškovića, Mamića, Marića, Šebetića, Brozovića i Cindrića. Njemačka je osvojila zlato s 9 igrača između 21 i 25 godina, a Norveška se predstavila sa 6-oricom mladića između 21 i 25 godina.
Zaključak za sretan kraj – ne trebamo se bojati za budućnost HR-rukometa.