Volimo reći da je Karlovac, između ostalog, grad kafića. I za Dugu Resu se također kaže da je grad kafića…, na internetu se može pronaći podatak da je Bjelovar rekorder po tom pitanju. Drugim riječima, baš kao i pekara i kladionica, kafića je u svakom gradu u Hrvatskoj više negoli u razvijenijem svijetu. Što svakako nije najbolja vijest, ali dok su zakoni takvi kakvi jesu, dok država ozbiljno ne počne poticati proizvodne djelatnosti, dok je to najizgledniji i najmanje riskantan način ulaganja, stvari se neće bitno promijeniti.

U socijalizmu, u planskoj i državom upravljanoj privredi u svim segmentima, ugostiteljstvo nije bilo iznimka. I ono je bilo pod kontrolom države, ali postojala je siva zona sitnog obrtništva, odnosno privatnog poduzetništva gdje je kao i danas, ugostiteljstvo bilo najjednostavniji način zarade. Bila kriza ili je privreda bila u uzletu, uvijek se pilo i družilo. I to se promijeniti valjda nikad neće.

Sadržaj se nastavlja...

Kao što se ne mijenjaju navade, tako se ne mijenja i vječna ambicija države da naplati porez kome god može. Što više poreza. Kad je država pametna, pa su porezi objektivni i fer, nitko ne krade, plaćaju ga svi, kad nije, izbjegavaju ga na sve načine i tako država od ljudi radi lopove. Kad se pretjera, da je porez velik, a sustav takav da se ne može ništa uloviti u mutnom, vrata sitnih biznisa počinju se zatvarati. Čini se da se upravo to dogodilo prije pola stoljeća u Karlovcu kad je došlo do naglog „pomora“ privatnih ugostiteljskih lokala.

Koliki „cenzus“ za Karlovac?, Karlovački tjednik, 30. siječnja 1969.

Privatne ugostiteljske radnje više nisu (ili barem ne sve) zlatni rudnici. Takav se zaključak može izvesti iz podatka da se u posljednje vrijeme znatno smanjio broj privatnih lokala. U karlovačkoj općini prošle sezone radila su 103 privatna objekta a sad ih radi svega 85, dok je broj na području Osnovne privredne komore smanjen od 305 na 280. Zbog čega odjednom sve manji interes za privatne ugostiteljske radnje? Razloga ima više kaže Branko Mandić, referent za ugostiteljstvo i turizam Osnovne privredne komore. Neki objekti locirani su na manje prometnim punktovima, naročito ako se nalaze na periferiji ili u selima pa nisu rentabilni, a neki koji su otvoreni u gradskim rajonima također ne ostvaruju očekivani rentabilitet iz jednostavnog razloga što su ti privatni „bircuzi“ često i suviše gusto locirani u rajonima koji ipak nemaju tolike potrošačke kapacitete. Ipak, postoji i jedan objektivni razlog što se smanjuje interes za držanje privatnih objekata. To je primjena novog zakona po kojem se republički porez na promet alkoholnim pićima plaća izravno kod nabavke alkoholnih pića. Na taj način se njegovo plaćanje ne može izbjeći, a isto tako se ne može naći spas ni u poreznoj politici komune, kad je paušal često bio nesrazmjerno nisko određen, pa je zahvaljujući tome, nekim privatnicima bilo rentabilno držati bife. Sad kad je to otpalo, rezultat je najčešće bio stavljanje ključa u bravu!

Drugi razlog leži i u primjeni novih propisa o zabrani korištenja tuđe radne snage u svim objektima koji nisu gostionice. Naime, novim propisima je dozvoljeno da se u gostionicama koje pripremaju topla jela zapošljavaju najviše tri radnika, a u bifeima se može zapošljavati isključivo članove uže porodice. Pri tome je precizirano da se članovima uže porodice smatraju žena i djeca, te roditelji ukoliko žive u istom kućanstvu. Po tom tumačenju brat i sestra se ne smatraju članovima uže porodice, pa otpada upošljavanje tetaka, kumova i druge daljnje rodbine. Još jedan prijedlog novog zakona izaziva pažnju ugostitelja jer se o njemu već uvelike raspravlja, a i općinske skupštine bile su dužne da u tom smislu donesu propise. No na području karlovačke komore dosad je takve propise donijela samo jedna općina i to Gospić. O čemu se radi? Riječ je o uvjetima pod kojima se mogu otvarati i držati ugostiteljski objekti. Pored općih uvjeta tu se misli i na kategoriju ljudi kojoj se može dati dozvola za rad. Na prvim raspravama u Gospiću donijeli su odluku, da taj imovinski cenzus treba da iznosi 250 novih dinara po članu domaćinstva.

Drugim riječima privatnu ugostiteljsku radnju može otvoriti i držati samo onaj kome dohodak po glavi obitelji ne prelazi 250 novih dinara. U Karlovcu još nije donijeta odluka, već će se o tome raspravljati ovih dana. Bez obzira na to što se s tom odlukom već dosta kasni, jer je trebala biti donijeta još prošle godine, nije nezanimljiva ni visina tog imovinskog cenzusa. Jer 250 novih dinara po članu obitelji je ipak prenizak dohodak, pa se očekuje da će se on za karlovačku općinu povisiti. U neslužbenim razgovorima spominje se iznos od 400 novih dinara, iako ni to nije previsoko. Trebat će bez sumnje dobro razmisliti o tome, jer bi to moglo poput bumeranga uzvratiti negativne posljedice nastojanjima da se privatnim ugostiteljstvom dopuni društveni sektor i dade prilog razvitku turističkih ambicija karlovačke općine.

Vijesti.rtl.hr