Smješten u mekom trbuhu Hrvatske, odvajkada je Karlovac bio važno prometno čvorište, no čini se da zadnjih desetljeća ima sve manje koristi od tog epiteta. Izgradnjom nastavka auto-puta Zagreb-Karlovac prema moru dogodio se određeni paradoks. S jedne strane, sam grad više u vrijeme turističke sezone ne pati od nesnosnih prometnih gužvi, no to olakšanje je istovremeno rezultiralo negativnim aspektom jer je Karlovac auto cestom zaobiđen što se najbolje vidi po smanjenom broju autobusa koji staju u Karlovcu.

Planovi za izgradnju nizinske pruge također ne ostavljaju puno mjesta za optimizam. Mnogi ne bez vraga kažu da je željeznica ogledalo jedne države i po tom pitanju možemo samo zaključiti da smo prilično slaba država. Činjenica jest da su naše pruge i infrastruktura desetljećima zapuštane i da se u njih ulagalo samo nužno, da smo po voznom parku sličniji Indiji negoli Zapadnoj Europi kojoj preko EU i službeno pripadamo. Nenormalna kašnjenja, čudni vozni redovi prema metropoli, hladni ili usijani vagoni bez klimatizacije, ovisno o godišnjem dobu, odbijaju putnike, pa se čini da našom željeznicom putuju samo oni koji imaju viška vremena, neku HŽ-ovu beneficiju, mazohisti i oni koji ne mogu drugačije.

Sadržaj se nastavlja...

Karlovac je i dalje relativno važna točka na frekventnoj pruzi između Zagreba i Rijeke, što se ne bi moglo reći za krak koji od Karlovca ide prema Metlici, koji se valjda održava radi reda i ostvaruje gubitke u rijetkom prometovanju vlaka kojeg su nekad putnici od milja ili iz ironije nazivali „konzerva“. Imao je do Domovinskog rata Karlovac još jedan nerentabilan željeznički pravac prema Sisku. Kad je rat izbio, do okupiranog područja pruga je brže-bolje raskopana i tako je eliminirana prilika da se ova linija poslije rata ponovno dovede u uporabu prije svega kao teretna poveznica dva industrijska grada. Nema sumnje, demontaža jednog željezničkog pravca je uvijek poraz za državu, ali obzirom na okolnosti i činjenicu da su i Karlovac i Sisak temeljito deindustrijalizirani kroz lošu državnu politiku i privatizacijski kaos, možda njeno raskapanje i nije imalo pravu alternativu.

„Zapostavljena pruga“, Karlovački tjednik, 14. lipnja 1979.

Kada je 27. kolovoza 1907. konačno završena pruga Karlovac-Sisak, bio je to kraj velikog pothvata. Namjera graditelja je bila da povezu sisačko-banijsku i karlovačko-kordunsku regiju. No u održavanje ove pruge kasnije se tako reći nije ništa ulagalo i ona je dospjela u loše stanje. To najbolje znaju putnici koji putuju više od pet sati od Karlovca do Siska. Dnevno ovom prugom saobraća putnički vlak, vučen „ćirom“ četiri puta u oba smjera. Uz to njome prođe i jedan teretni vlak. Zašto je tako?

U željeznici kažu da je osnovni razlog ovakve situacije to što pruga može izdržati osovinski pritisak od samo 12 tona. Inače, na drugim relacijama taj je pritisak više od 20 tona. Zbog toga na pruzi Karlovac-Sisak ne može saobraćati teži vlak od ukupno 250 tona. Četiri takve kompozicije sačinjavale bi „normalan“ vlak!

Vagone na kordunskoj pruzi, kako je nazivaju željezničari, vuku sedam lokomotiva, od kojih je najstarija u upotrebi od 1915. godine. Najveća brzina kretanja vlaka je svega 30 kilometara. Pruga Karlovac-Sisak bila je česta tema razgovora i zaključak je uvijek bio isti gotovo na svim nivoima; prugu treba rekonstruirati, ali ... Tako je izvođenje radova bilo predviđeno u ovom srednjoročnom razdoblju, do 1980. godine, međutim od toga se odustalo zbog nedostatka sredstava. Sadašnje procjene govore da bi na ovom pravcu trebalo investirati oko 110 milijuna dinara. Tih sredstava ŽTP Zagreb nema i očito će se ona morati iznaći iz drugih izvora. O zapostavljenosti kordunske pruge nedavno je raspravljala i Samoupravna interesna zajednica za željeznički promet SR Hrvatske, koja je podržala inicijativu da se konačno priđe rekonstrukciji ovog pravca. Posljednja predviđanja govore da bi se to moglo ostvariti u narednom srednjoročnom razdoblju do 1985. godine.

Planira se da bi se osovinski pritisak povećao na 16 tona, a time bi se omogućila i brzina od 50 do 60 kilometara na sat. Uz to, znatno bi se popravila sigurnost vožnje. Godišnje se na pruzi Karlovac-Sisak preveze oko 400.000 tona raznog tereta. No potreba privrede tog područja za korištenje željeznice je barem dvostruko veća. Upravo ovaj podatak upućuje na razmišljanje da je rekonstrukcija neminovna i hitna. Da li će se to i ostvariti, veoma teško je prognozirati.

Pripremio Tihomir Ivka