Prijatelje ne tražiš niti ih biraš, oni se sami dogode ili se ne
dogode. Neka je i jedan pravi, vrijedan je kao 20 prolaznih. No,
ima jedno društvo Švarčaka u kojemu je baš toliko pravih. Oni su
sada ljudi u najboljim godinama, tako se to kaže za one rođene od
1958. do 1961. godine, ali njihovo druženje traje desetljećima.
Bila su to djeca radnika Jugoturbine u današnjoj Baščinskoj, te u
dijelu Švarče kod crkve, koji su išli u istu školu, ganjali se
istim švarčanskim ulicama, sastajali u mladosti na tamošnjoj
autobusnoj stanici, odlazili u istu slastičarnu, kupali se u
kampu u Mrzlom Polju, izlazili u isti disko.
U većini sličnih priča sada bi došla rečenica koja bi glasila
otprilike ovako: …”ali, onda ih je život razdvojio”…. Da,
poženili su se, otišli su različitim profesionalnim smjerovima,
ali nisu se nikada razišli. Štoviše, od 1993. godine oni svake
godine učvršćuju svoje prijateljstvo, jer se od tada baš svake
godine, dakle čitavih 27 godina, sastaju na zajedničkom druženju
prvog vikenda nakon kraja školske godine na istom mjestu – na
Mrežnici u Mihalić Selu kraj Duge Rese.
– Priče su uvijek iste, sjećamo se anagdota iz mladosti, događaja
iz škole, komentiramo nastavnike, tko je kakve nepodopštine radio
i nikad nam takve priče ne dosade. I kad se rastajemo, jedva
čekamo da dođe novi lipanj, da sve ponovimo – kažu nam dečki.
Njihova imena u ovoj priči nisu bitna, nazvat ćemo ih onako kako
se oni zovu već desetljećima: Cvirk, Lajbek, Bimbo, Fric, Džo,
Knez, Duka, Hoze, Pepa, Brale, Pera, Šojka, Profa, Frka, Ipa, Nac
i Janez. Baja je preminuo i njega se posebno sjećaju. Lily of the
West je bila jedina dama u njihovom društvu, sve dok se dečki
nisu poženili, ali zato Lily zna neke stvari koje njihove bolje
polovice nikada neće doznati.
– Ima tu pošalica na račun svakoga od nas, ali i puno dobre
atmosfere, pa nema ljutnje. Što se promijenilo svih tih godina?
Pa, ako zanemarimo sijede glave i nešto kilograma viška koji su
nam se dogodili – baš ništa, kaže nam Bimbo.
Jedan od njih svake godine na druženje potegne skroz iz Češke,
prije dvije godine je ekipa zapalila k njemu. Dečki su, dakle,
spremni na sve, samo da tradicija ne pukne. Priznaju nam da
organiziraju i jesenska druženja za Martinje, ali tada ne vode
supruge, želeći ih poštedjeti napora, pa to zdušno odrade sami.
Tako će biti i ove godine, a onda odmah kreću pripreme za
lipanj/2020. Jelovnik je poznat, gosti su na broju, teme će im
biti iste iste, ali svi jedva čekaju.
KAportal.hr