– Priznanje pacijenata za mene je veće od onog struke jer pacijentima smo najodogovorniji svojim radom. Ako oni procijene da niste pružili uslugu, da niste zadovoljili njihove “apetite”, onda imate i stručni problem. Naravno da struka procjenjuje vaše znanje, to je dio unutar nas i on je malo uži u odnosu na pacijente koji su ti koji vas procjenjuju. U ovom slučaju dodjeljuju nagrade da ste zadovoljili. Za mene je to posebnost, ispričao je danas, zahvalivši pacijentima na priznanju, Perica Vucelić iz karlovačke Hitne, najtehničar u zemlji po ocjeni Udruge hrvatskih pacijenata.
Dva dana nakon što je dobio priznanje, otkrio je da je rad u hitnoj medicinskoj službi bio jedini posao koji je želio. I bio spreman čekati koliko god je trebalo da radi baš to.
– Ja se u bilo kojoj drugoj ustanovi, tipa zdravstvene opskrbe pacijenta, nisam vidio ni u jednom trenutku. Bio sam u stanju čekati posao koliko god je to potrebno da bih radio u hitnoj pomoći. Krenuo sam iz Zagreba jer su tamo bili raspisivani natječaji, u Karlovcu ih nije bilo, i ukrcao se u koloniju Karlovčana koji su tamo radili. Nisam se mirio s prosjekom, želio sam dodatne edukacije, stalno usavršavanje jer Hitna ne podnosi tromost. Možda sam premlad dobio ovakvu nagradu jer onda dolazi na kraju… (smijeh) Ali, sad ću se sabrati i još agresivnije krenuti u edukacije, kazao je i zahvalio svima koji se javljaju i čestitaju na priznanju.
A počeo je prije 16 godina, našalila se dr. Maja Grba Bujević, tada ravnateljica karlovačke Hitne, sada Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, kada joj je jedan kolega za Vucelića rekao da “sad nije nikakav, ali je perspektivan” i savršeno pogodio. Put mu nije bio baš lak, ali je od tadašnje srednje stručne spreme uz sve ostale edukacije pa i onu za nacionalnog instruktora hitne medicine zahvaljujući kojoj uči druge, od mališana u vrtićima do zaposlenika tvrtki, spašavati živote, završio višu školu pa onda još i diplomirao menadžement. Pri tom ni u jednom trenutku nije dvojio gdje mu je mjesto.
– Kada sam mu rekao da želim da bude pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, prvo je pitao hoće li morati biti u kancelariji, “odao” je reakciju najtehničara Nikša Antica, ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinu.
– Ne bih mijenjao funkciju za rad na terenu jer bi me to zagušilo, ne bih bio ono što sam, dodao je Vucelić.
Jer, ispričao je, kada “dobijete” nekoga životno ugroženog i vidite da je srce počelo raditi, taj ritam spoja sa životom je trenutak koji se ničim ne može platiti, navala adrenalina kakve nema. Ali, nigdje nema ni tuge i stresa kakve ovaj posao nosi.
– Nastresnije su situacije vezane za djecu, a najteže reanimacije djece, to su situacije bez premca. Jesmo profesionalci, ali emocionalnu komponentu je teško odmaknuti. Ali, donosite odluke i rješavate probleme i čeka se sljedeći slučaj. Ako ste u 7.15 imali intervenciju, nemate pravo u 10.15 reći da ste odradili to i to; za pacijenta je najbitnije da mu pružite uslugu na najbolji mogući način, zaključio je Vucelić.
KAportal.hr