Volimo reći da je Karlovac, između ostalog, grad kafića. I za
Dugu Resu se također kaže da je grad kafića…, na internetu se
može pronaći podatak da je Bjelovar rekorder po tom pitanju.
Drugim riječima, baš kao i pekara i kladionica, kafića je u
svakom gradu u Hrvatskoj više negoli u razvijenijem svijetu. Što
svakako nije najbolja vijest, ali dok su zakoni takvi kakvi jesu,
dok država ozbiljno ne počne poticati proizvodne djelatnosti, dok
je to najizgledniji i najmanje riskantan način ulaganja, stvari
se neće bitno promijeniti.
U socijalizmu, u planskoj i državom upravljanoj privredi u svim
segmentima, ugostiteljstvo nije bilo iznimka. I ono je bilo pod
kontrolom države, ali postojala je siva zona sitnog obrtništva,
odnosno privatnog poduzetništva gdje je kao i danas,
ugostiteljstvo bilo najjednostavniji način zarade. Bila kriza ili
je privreda bila u uzletu, uvijek se pilo i družilo. I to se
promijeniti valjda nikad neće.
Kao što se ne mijenjaju navade, tako se ne mijenja i vječna
ambicija države da naplati porez kome god može. Što više poreza.
Kad je država pametna, pa su porezi objektivni i fer, nitko ne
krade, plaćaju ga svi, kad nije, izbjegavaju ga na sve načine i
tako država od ljudi radi lopove. Kad se pretjera, da je porez
velik, a sustav takav da se ne može ništa uloviti u mutnom, vrata
sitnih biznisa počinju se zatvarati. Čini se da se upravo to
dogodilo prije pola stoljeća u Karlovcu kad je došlo do naglog
“pomora” privatnih ugostiteljskih lokala.
Koliki “cenzus” za Karlovac?, Karlovački tjednik, 30.
siječnja 1969.
Privatne ugostiteljske radnje više nisu (ili barem ne sve) zlatni
rudnici. Takav se zaključak može izvesti iz podatka da se u
posljednje vrijeme znatno smanjio broj privatnih lokala. U
karlovačkoj općini prošle sezone radila su 103 privatna objekta a
sad ih radi svega 85, dok je broj na području Osnovne privredne
komore smanjen od 305 na 280. Zbog čega odjednom sve manji
interes za privatne ugostiteljske radnje? Razloga ima više kaže
Branko Mandić, referent za ugostiteljstvo i turizam Osnovne
privredne komore. Neki objekti locirani su na manje prometnim
punktovima, naročito ako se nalaze na periferiji ili u selima pa
nisu rentabilni, a neki koji su otvoreni u gradskim rajonima
također ne ostvaruju očekivani rentabilitet iz jednostavnog
razloga što su ti privatni “bircuzi” često i suviše gusto
locirani u rajonima koji ipak nemaju tolike potrošačke
kapacitete. Ipak, postoji i jedan objektivni razlog što se
smanjuje interes za držanje privatnih objekata. To je primjena
novog zakona po kojem se republički porez na promet alkoholnim
pićima plaća izravno kod nabavke alkoholnih pića. Na taj način se
njegovo plaćanje ne može izbjeći, a isto tako se ne može naći
spas ni u poreznoj politici komune, kad je paušal često bio
nesrazmjerno nisko određen, pa je zahvaljujući tome, nekim
privatnicima bilo rentabilno držati bife. Sad kad je to otpalo,
rezultat je najčešće bio stavljanje ključa u bravu!
Drugi razlog leži i u primjeni novih propisa o zabrani korištenja
tuđe radne snage u svim objektima koji nisu gostionice. Naime,
novim propisima je dozvoljeno da se u gostionicama koje
pripremaju topla jela zapošljavaju najviše tri radnika, a u
bifeima se može zapošljavati isključivo članove uže porodice. Pri
tome je precizirano da se članovima uže porodice smatraju žena i
djeca, te roditelji ukoliko žive u istom kućanstvu. Po tom
tumačenju brat i sestra se ne smatraju članovima uže porodice, pa
otpada upošljavanje tetaka, kumova i druge daljnje rodbine. Još
jedan prijedlog novog zakona izaziva pažnju ugostitelja jer se o
njemu već uvelike raspravlja, a i općinske skupštine bile su
dužne da u tom smislu donesu propise. No na području karlovačke
komore dosad je takve propise donijela samo jedna općina i to
Gospić. O čemu se radi? Riječ je o uvjetima pod kojima se mogu
otvarati i držati ugostiteljski objekti. Pored općih uvjeta tu se
misli i na kategoriju ljudi kojoj se može dati dozvola za rad. Na
prvim raspravama u Gospiću donijeli su odluku, da taj imovinski
cenzus treba da iznosi 250 novih dinara po članu domaćinstva.
Drugim riječima privatnu ugostiteljsku radnju može otvoriti i
držati samo onaj kome dohodak po glavi obitelji ne prelazi 250
novih dinara. U Karlovcu još nije donijeta odluka, već će se o
tome raspravljati ovih dana. Bez obzira na to što se s tom
odlukom već dosta kasni, jer je trebala biti donijeta još prošle
godine, nije nezanimljiva ni visina tog imovinskog cenzusa. Jer
250 novih dinara po članu obitelji je ipak prenizak dohodak, pa
se očekuje da će se on za karlovačku općinu povisiti. U
neslužbenim razgovorima spominje se iznos od 400 novih dinara,
iako ni to nije previsoko. Trebat će bez sumnje dobro razmisliti
o tome, jer bi to moglo poput bumeranga uzvratiti negativne
posljedice nastojanjima da se privatnim ugostiteljstvom dopuni
društveni sektor i dade prilog razvitku turističkih ambicija
karlovačke općine.