Unatoč tome sve se uspiju dogovoriti, izmjenjujući engleski,
ukrajinski i hrvatski i na kraju dana, posao dana bude odrađen.
“Kad oni budu gotovi ja ću brenerom to zavariti”,
govori Arkadii.
Arkadii je iz Armenije. Majstor je koji
dvadeset godina postavlja izolaciju. Kod kuće kaže nema posla,
ili ga ima povremeno za malu plaću. Od toga ne može uzdržavati
obitelj pa je za život došao zaraditi u Hrvatsku. Ovdje je šest
mjeseci, a tamo je ostavio suprugu i sedmogodišnjeg sina.
“Kad škola završi obitelj će mi doći u Zagreb. Ja sam za Novu
godinu bio natrag doma na mjesec dana kad su nas otpustili, a kad
su završili praznici vratio sam se u Hrvatsku”,
govori Arkadii.
Samuel je njegov prijatelj s kojim je došao
u Hrvatsku.
“Tamo se radi za 2500 tisuće kuna, a ovdje za 4300 kuna”
“Po cijele dane razgovaramo telefonom preko Vibera s obitelji”,
govori Samuel.
Gogo i Ramo
Arkadijevi su pomoćnici. Došli su preko indijske
agencija koja nudi radnike po svijetu. I ranije su radili na
građevini.
“Tamo se radi za 2500 tisuće kuna, a ovdje za 4300 kuna. Tamo je
mala plaća dok je ovdje okej. U Indiji nije okej”,
govori Ravindra iz Indije.
Dobili su smještaj i topli obrok. Sve što im ostane – šalju kući
gdje se neće vraćati dok ne obave posao zbog kojeg su došli.
Karta je vrlo skupa. Njihov šef kaže, da su vrijedni i odani
radnici.
“Oni kad su tek došli nisu shvaćali zašto mi ne radimo nedjeljom.
Nikako im to nije bilo jasno. Njima je svejedno da li je subota,
nedjelja ili praznici. Oni bi samo radili”,
govori Adrian Krezić, voditelj operative.
“U početku im morate pomoći što je i razumljivo. Ipak su došli sa
drugog kraja svijeta. Došli bi u dućan i onda bi me nazvali jer
im nisu bile jasne cijene. Zašto piletina košta 30 kuna? U Indiji
je to deset puta jeftinije. Padali su u nesvjest na neke stvari,
ali kada su probili tu blokadu, sada funkcioniraju bez greške”,
nastavlja Adrian.
Najveći je problem, kaže njihov voditelj na terenu, bila jezična
barijera. No i to su nekako savladali.
“Kada su došli, u 9 mjesecu, to je bila katastrofa. On je nešto
galamio na telefon što je bilo teško razumljivo pa sam svako malo
morao trčati na gradilište. Sada je drugačije. Pokušava mi
objasniti polako, najbolje što može. I ja bi uspio pohvatiti neke
riječi i eto, ide nam sve bolje i bolje”,
govori Adrian.