
Teško je zamisliti da netko u Karlovcu nije barem jednom čuo Milana Pršu kako svira i pjeva. Možda još sa Grofovima, možda sa Spinakerom, možda u obliku Boba Milana – human jukeboxa. No, kako god okrenuli, Prša je neizostavan dio svih gradskih fešti, brojnih vikend svirki po karlovačkim kafićima i barovima, a iako mu je glazba i posao, često će se rado odazvati i na svirke iz humanitarnih razloga ili jednostavno zato što mu se sviđa neki projekt. Teško ga je zamisliti bez gitare, no kako je to sve počelo, koji su bili njegovi glazbeni počeci, prvi hitovi malog Prše, prvi albumi… Prepuštamo riječ njemu!
– Sviranje i pjevanje je počelo kao i kod većine drugih, na glazbenoj kulturi u Osnovnoj školi Vjekoslav Karas, danas OŠ Švarča, prvi instrument je bila blok-flauta, pa melodika. Sjećam se da sam brzo učio ritmove i da sam dosta dobro čitao notni zapis ritmova, još prije rata sam volio sinkope. Vidoviti Milan. Moja prva omiljena pjesma? Djed Mraz – na put, na put, ja moram sad na put… tako je nekako išla. Mali Prša nikada nije izrastao u velikog Pršu, za to je zadužen moj brat Kruno. Čak je pred godinu dana mom sinu ispričao kako je njegovo pravo ime Obeliks, a da sam ja Asteriks i da ne mogu ništa bez svog čudesnog napitka. Nadam se da je pod čudesnim napitkom mislio na kavu. Prvi album koji su mi roditelji kupili je, kao i mnogima bio onaj dječji album od Novih Fosila sa pjesmama ‘O, moja Sanja’ i ‘3+10 lud je broj’, to su mi i danas drage pjesme. Prvi album koji sam htio sam kupiti je bio ‘Devedeseta’ od Prljavog kazališta, slušali smo ga neprekidno na skijalištu kod crkve na Švarči, DJ je bio Darko Željeznjak. Najdraža pjesma sa tog albuma je ‘Zbogom dame, zbogom prijatelji’, i ponekad, kada je odabrano društvo ili kada me pitaju da otpjevam nešto za svoju dušu, otpjevam tu pjesmu. Zbog toga valjda volim Springsteena, posudio je Jajo malo od ‘I’m On Fire’ u toj stvari.
A, kako je krenula glazbena karijera? Jesi li samouk ili si išao u Glazbenu, možda barem na nekakve satove, tečajeve…? Jesi li svirao što osim gitare i srodnih instrumenata?
– Nemam formalno glazbeno obrazovanje. Note su mi tek crni mravi na papiru. Sve što znam, naučio sam uživo. Moj solfeggio je ovisio o dobroj volji ljudi sa kojima sam nastupao, najčešće lekcije su bile u nekoj zadimljenoj birtiji, pred zoru. Imam jako slabu glazbenu memoriju, preciznije rečeno, netočno reproduciram. Moje melodije nisu nikad originalne, moje harmonije su prilagođene. Ja sam naturščik, možda i naivac, Generalić, moja interpretacija je uvijek iskrena, ali nikad nije točna. Uvijek je svježa, recimo. Sviđa mi se kako me opisao Marac Matešić – Bob Milan: 3 harme i istina. Osim gitare i kontre sam svirao i bas, ali o tome kasnije. Držim se žice, zasad. Moj glavni instrument je ionako glas.
Promijenio si dosta žanrova, jesi li nekom ipak najskloniji? Je li Bob Milan pravi Milan Prša kada su u pitanju glazbeni afiniteti? Postoji li, pak, vrsta glazbe koju bezrezervno ne podnosiš?
– Krenimo od dualiteta: Bob Milan/Milan Prša, pomalo je to i meni šizofreno. Nisu to iste osobe. Na fejsu se to najbolje vidi, stranica Bob Milan je, bez obzira na pomaknuti stil izraza, suzdržana, formalna, profesionalna. Profil Milana Prše je nesputan, taj izraz je u velikoj mjeri ono što zaista jesam i tu možete vidjeti koliko je širok spektar mojih interesa. Bob Milan voli prsluk, Milan Prša duksu. Bob Milan nastupa na korporativnim team buildinzima, a Milan Prša pleše na Kraftwerk. Ukratko, Bob Milan je mrav, a Milan Prša cvrčak. Što se tiče drugog dijela pitanja, bezrezervno ne podnosim bilo kakvu power produkciju sa specijalnim efektima, od EDMa, do Imagine Dragonsa, ne volim plačipičkaste i piskutave muške vokale, oni u meni bude smeđi ton koji me tjera na WC. Osobno, veliki sam ljubitelj Madchestera i ako ikada izgubim sluh do kraja, to će biti uz KLF, EMF, Happy Mondays i ostalu ekipu iz Haciende.
Žališ li da nešto nisi svirao? Jel imaš potajnu želju da zasviraš u punk bendu? S metalcima? Da razvučeš harmoniku dok je pevaljka na stolu?
– E, tu smo sad došli do onog basa. Svirao sam u punk bendu u Gimnaziji s Tomom Božičevićem i Gajom Dojčinovićem., Gajac na bubnju, Božo je bio gitara i vokal, a ja sam bio na basu. Metal glazba je, ako se dobro izvodi, vrlo tehnički zahtjevna, tim izazovima nisam dorastao. Jednom, u Draganiću mi je pevaljka, pred punim autobusom svojih jarana svirala harmoniku i pitala me ‘Što ću kući tako rano, tko me čeka tamooo?’ Čekala me žena, tako da je pitanje ostalo retoričko. Moji su iz Like, tako da je harmonika uvijek bila dio soundtracka djetinjstva, ali, uz dužno poštovanje, znam jako malo harmonikaša koji mi mogu zaokupiti vrijeme. Imao sam dobru sreću pa sam uživo čuo zaista vrhunske majstore, a sa nekima sam imao priliku i svirati. Jednom kad čujete Tončeka Sabljarića, kojeg smatram Salvadorom Dalijem na harmonici, 99 posto ostalih izblijede iz sjećanja. Što se tiče žala, jednu sezonu mi se ponudila opcija nekoliko svirki u nudističkom kampu na Krku u rujnu. Nažalost, atmosfera je imala druge planove i kišom i vjetrom spriječila da se ta ideja ostvari.
Imaš li neku grubu procjenu (ili možda i pedantno i točno znaš!) koliko pjesama znaš odsvirati i otpjevati?
– Ne znam točno, ali sigurno preko tisuću.
Svirao si stvarno posvuda i sviraš jako često, imaš li neke zanimljive anegdote? Možda neku neugodnu situaciju? Je li ti se kad dogodilo da te netko zatraži da odsviraš nešto a ti ne znaš?
– Zabavljanje ljudi je prije svega umijeće diplomacije. Da parafraziram Sun Tzua: čovjek koji je pametno povlačio granice nije morao ići u rat. Toliko o incidentima i neugodama. Moje skromno glazbeno obrazovanje mi pruža gotovo neograničenu slobodu interpretacije. Ako znam glavnu melodiju pjesme, dovoljno sam bezobrazan da se usudim i odsvirati uz pomoć harmi sa interneta, prima vista. Dva puta mi se desi da mi uspije, treći put se raspadnem ko govno na kiši pa se svi nasmijemo. Sa mnom nema drame ni zamjerke. Ali desi se sklad i ponekad – muzika.
Za kraj, što radi Milan Prša izvan glazbe… iako se nama čini da stalno sviraš, što radiš kad ne sviraš?
– Čitam KAportal. I navijam za karlovačke bejzbolaše!
KAportal.hr/Razgovarao: Darko Lisac