Jeste li ljubav prema taekwondou prenijeli i na mlađe naraštaje u obitelji?
– U našoj obitelji taekwondo je uvijek bio bitan. I brat Mile je u onim pionirskim vremenima bio jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji, a kasnije su se ovim lijepim sportom, uspješno, bavili i moji sinovi Goran i Mladen. Sada već imam i unuke, a hoće li oni završiti u taekwondou odlučit će sami. Trebamo osluškivati njihove želje, lagano ih pogurnuti i usmjeriti, ali istovremeno dobro paziti što je to što ih zaista interesira i što zaista žele. Teško je pronaći pravu granicu, ali to je i glavni roditeljski zadatak u životu. U svom poslu vidio sam da, nažalost, jednako loše posljedice za djecu i mlade izazovu roditelji koji o njima uopće ne brinu, kao i oni koji preko njih žele ostvariti svoje neostvarene ambicije i previše ih guraju u smjeru koji nije njihov odabir. Neka djeca nađu svoj put.
Posao koji spominjete je u Domu za odgoj djece i mladeži na Baniji. Nedavno ste otišli u mirovinu…
– Da, friški sam umirovljenik. I taj posao je nešto što mi je obilježilo život, koliko god su neke sudbine teške i nezgodne, bilo mi je zadovoljstvo raditi s tim mladim ljudima i pružiti im ruku. Bilo je i tu malo sporta, taekwondo je meni osobno dao smirenost, pokušao sam to prenijeti na njih. Nikad se ne zna kuda će nas život odvesti, ali nadam se da će svi oni imati lijepa sjećanja na naš dom u kojem su se našli zbog tužnih okolnosti, ali se nadam da smo utjecali na to da njihova budućnost bude ljepša i bolja.
Bavite se i slikarstvom, možemo li uskoro očekivati i neku izložbu?
– Da, slikam već dosta dugo, jedno vrijeme sam od toga čak i živio. Iako je i to paralelno bila i ljubav pa od tuda i oslikavanje Radićeve, odnosno napuštenih izloga. Izložbu spremam i nadam joj se, ali imam i dosta respekta, Karlovac je grad velikih slikara, to je činjenica koju svatko od nas mora respektirati i ne možemo u javnost izaći s bilo kakvim djelima. No, kada dovršim knjigu, pozabavit ću se malo ozbiljnije i pripremom izložbe.
Reklo bi se da uz sve navedeno nemate više vremena za još neke hobije, ali pretpostavljam da to nije istina?
– Vremena uvijek ima. Samo se treba dobro organizirati i vremena za ono što voliš će se uvijek naći. Pa tako moram spomenuti i podvodni ribolov koji mi je velika ljubav. Učim od najboljih i nadam se da postajem sve bolji. Omiljena lokacija nam je oko Dugog Otoka, “usidrimo” se na 10-15 dana i uživamo.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr