Naoki, ti, pak, dolaziš iz Tokija koji je iz naše perspektive toliko ogroman grad da se uz ovaj dio o baseballu pitam i kako se snalaziš u ovako malom gradu?
– Da, kada sam dolazio i vidio da grad ima 50.000 stanovnika pomislio sam “pa vi ne možete ni napuniti tribine Tokyo Domea!” (baseball stadion u glavnom japanskom gradu, kapaciteta 57 tisuća, dakle više od populacije Karlovca, op.a.). Ali upravo to je fascinantni dio priče. U cijeloj Hrvatskoj možda 200 ljudi igra baseball, u Karlovcu koliko, 20-30? Uz djecu možda 50. Ali se igra dobro! I ljudi razumiju baseball. Također, lijepo mi je u Karlovcu, ljudi su me jako dobro primili, svi su ljubazni prema meni.
A, od kuda vi zapravo baš u Karlovcu?
Phil: Evo, sjedimo u Jimmy’s Corneru, to ti je odmah dio odgovora (smijeh)! Jimmy Summers koji je dugo igrao ovdje i Kruno Karin su me vidjeli, pozvali, svidjela mi se njihova priča i došao sam jednom, pa drugi put, treći… i evo me i opet.
Carlos: Bio sam u Karlovcu kao igrač Beograda 96, ja sam valjda dobro odigrao, a meni se svidjelo što ovdje vidim i to je to.
Naoki: Ja volim putovati i upoznavati nove kulture i sredine i spojio sam to s ljubavlju prema baseballom. Ali, zaista, drago mi je proći što više svijeta, osim u Japanu igrao sam u Njemačkoj, Italiji, SAD-u, Australiji, evo sada je i Hrvatska na listi, svako iskustvo je korisno i lijepo na svoj način.
Drago mi je da vam je lijepo kod nas, no što vam najviše nedostaje?
Naoki: Sushi!
Pa, nije Zagreb tako daleko, tamo ima sushi restorana…
Naoki (gleda nas pa ispušta skeptičan zvuk i nasmije se, smiju se i ostali).
Što, nisu dobri?
– Ajde, reći ću da nema baš puno veze s japanskim sushijem.
Carlos, Phil, što nedostaje vama?
Carlos
: Meni općenito nedostaje venecuelanska hrana, nisam tri godine bio kod kuće, baš mi jako nedostaje.
Phil: Meni Buffalo Wings Sauce, jedem ga sa svime.
Pa vama samo hrana nedostaje!?
Svi: (smijeh)
Phil: A, što mi drugo ima nedostajati? Ne valjda promet i gužve. Igram baseball, s dobrim ljudima sam, sve ostalo je odlično.
Znači, hrvatska hrana vam ne odgovara?
Phil: Ne, ne, ima odličnih stvari, uh, itekako. Obožavam ćevape, a sirutka je jedna od najboljih stvari koje sam probao u životu. Ali, domaća kuhinja nam ipak nedostaje ponekad.
Za kraj, u tijeku je Federations Cup i početak je bio jako loš. Može li se Olimpija trgnuti i izboriti dobar plasman?
Phil: Ja sam uvijek uvijek optimist i uvijek želim najviše. Meni je cilj da igramo finale. Ljepota baseballa je u tome da jedan dan možeš izgubiti sa 15 razlike i onda nanizati pobjede.
Carlos: Bit će teško, jer je turnir kratak, a počeli smo stvarno loše. No, dat ćemo sve od sebe.
Naoki: Da, dat ćemo sve od sebe. Doduše, ja nešto manje jer sam ozlijeđen (zajednički smijeh).
Ovog ljeta čekaju nas i reprezentativne obaveze, a Phil ima i hrvatsko državljanstvo, hoćeš li nastupiti za reprezentaciju?
Phil: Naravno, to mi je stvarno velika čast. Vjerujem da ćemo zadržati dobru poziciju koju Hrvatska ima u europskom baseballu.
Naoki: Opet ću se vratiti na to koliko vas je malo u baseballu, 200 ljudi a u Top 10 ste u Europi, meni je to fascinantno!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr