U srijedu, 26. lipnja, Karlovac će opet imati svog predstavnika na vjerojatno najvećem hrvatskom glazbenom festivalu – zagrebačkom INmusicu. Tog dana, u društvu veličina kao što su The Cure, Peter, Bjorn & John, LP… nastupit će i mladi karlovački kantautor Bruno Šlat, odnosno na glazbenim pozornicama – Ichabod. Pitamo ga ima li tremu prije ovako velikog nastupa, a on kaže da ima, ali ne zbog INmusica.
– Dosta me zeza trema. I prije nastupa što je donekle uobičajeno i od toga pate mnogi, ali nekad i za vrijeme nastupa, a tu baš i nema veze značaj i veličina samog događaja. Evo, na Korani me prošli vikend gnjavila trema jer sam nešto zeznuo u prvoj pjesmi, vjerojatno to nitko nije ni primijetio, ali ja počnem sam sebe gnjavit s tim i treba dosta da izbacim to iz glave.
Ipak, INmusic je vjerojatno najveći koncert dosad u tvojoj karijeri? Nije da ti nabijam dodatnu tremu sad (smijeh)…
– Ma je. Ili, ovisi kako gledaš. INmusic je velika stvar, posebno mi je drago što sam došao do njega na izravan poziv. Prvo sam ušao u onaj izbor najboljih novih izvođača, ali nisam pobijedio, odnosno nisam dobio najviše glasova. No, kasnije su mi se javili sami organizatori i ponudili nastup i to je svakako lijepo priznanje. Ali, sam nastup ne mora biti toliko značajan, super je biti na INmusicu, ali evo nedavno sam svirao na PMF Open Airu pred više od 1000 ljudi i tako nešto može ispasti značajniji nastup nego neki veliki festival.
Nastupaš solo ili s bendom?
– S pratećim bendom. Ekipa iz Zagreba, dio benda Hana ne zna da se šali, koji smo u Karlovcu mogli čuti i vidjeti na KAbini mi je prateći bend. Oko toga isto često dvojim i razmišljam kojim putem krenuti. Mnogi misle da mi je prateći bend potreban i razumijem zašto tako misle, ali ovo možda nije idealna situacija, iako su ljudi iz benda super i s te strane nema ni najmanjeg problema. Ali, treba dosta truda da nam se svima poklopi slobodno vrijeme pa onda moram u Zagreb što isto nekad nije najidealnije, itd. Idealno mi je zapravo ovo što sad radim s Christianom, zajednički rad, slična razmišljanja o glazbi, puno vremena za stvaranje…
Christianom?
– Da, Christian Nicolescu iz Australije, iz Adelaidea je moj gost, napravili smo bend/projekt Polly i on je sada dva mjeseca kod mene i snimamo album.
Pa od kuda ta suradnja? Kako ste se našli? Pretpostavljam da je internet odigrao svoju ulogu…
– Naravno, internet. Obojica smo fanovi australskog benda King Gizzard & The Lizard Wizard, tamo smo se “susreli” u sekciji komentara, ubrzo ustanovili da imamo slična razmišljanja i slične glazbene ideje i korak po korak došlo je do ideje o suradnji. Tu je od početka lipnja do kraja srpnja, a rezultat svega trebao bi biti album koji će se vjerojatno zvati “Texas”. On je donio interface i mikrofone, ja osigurao prostor u Slunju kod svoje bake, nabavio miksetu, ako zatreba neki instrument posudimo…
Hoćemo li vas moći i čuti uživo?
– Da, u Karlovcu planiram dva nastupa, jedan sad uz Dan grada u “Dnevnom boravku” na Starom placu i to će biti baš predstavljanje benda Polly s Christianom, a u rujnu na Danima Radićeve nastupa Ichabod.
Od kuda uopće Ichabod?
– Pa, postoji i lik iz Biblije, kao i priča i film, rekao bih da je više po Ichabodu Craneu, dakle liku iz priče Washingtona Irvinga i kasnijeg filma. Uvijek mi je taj lik izgledao nekako kao miks Roberta Smitha iz The Cure i vojnika iz Američkog građanskog rata, a mislim da to odgovara i muzici koju radim.
Muzika ti je miks Roberta Smitha i Američkog građanskog rata?
– Haha, pa da, može!
Sad te moram pitat tko su ti glazbeni uzori. Neki generali iz Civil Wara?
– Haha ipak ne. Puno toga slušam, ali ako bih morao odabrati uzora onda je to Bob Lind. Divim se tom čovjeku, iako je dobrim dijelom nepoznat kod nas, a imao je velik utjecaj u šezdesetima. Imao je i velik hit “Elusive Butterfly”, koji su mnogi obrađivali, ali nekako je ostao u pozadini njegov ostali rad, a riječ je o odličnim stvarima. Imam plan napraviti album covera njegovih stvari, jer jedan od glazbenih ciljeva mi je i upoznati što više slušatelja s njegovim radom. Nedavno sam se i čuo s čovjekom, poslao sam mu mejl, odgovorio je i svidjela mu se ideja.
Možda i zasvirate skupa? Možda u Radićevoj?
– Ajoj, to bi bilo sjajno. Sad ga moram to pitat…
A, na domaćoj sceni? Koga bi preporučio čitateljima, pogotovo od nekih novijih i još nerazvikanih imena?
– Uvijek ima zanimljivih imena, jako mi se sviđa ono što radi Miriam, zatim Jack De Shaw, Marina Elezović je dobra… a, svakako bih preporučio i karlovački bend Timberboat.
Čini mi se da puno pažnje polažeš i na spotove, svi dosad bili su vrlo zanimljivi i upečatljivi?
– Pitali su me to već i ne mogu reći da to nije istina, ali ne mogu ni preuzeti odgovornost za to! Drago mi je da se ljudima sviđaju, ali najzaslužniji za sve to je ipak Pavle Kocanjer, karlovački snimatelj koji radi zaista sjajan posao. Sada mi se, pak, javila jedna mlada slovenska redateljica Lana Bregar, koja će vjerojatno biti autorica mog sljedećeg spota. Meni se sviđa njen rad, njoj moja glazba, a mislim da imam jednu stvar koja bi savršeno odgovarala upravo njenom umjetničkom izričaju.
Stvari radiš potpuno sam?
– Tekstove pišem sam, kao i osnovnu glazbenu ideju, a onda aranžmane radim sa Zoranom Stojakovićem koji je neizostavan kotačić u cijelom procesu i važan dio tima.
Za kraj, čuli smo da će uskoro album projekta Polly, planiraš i covere Boba Linda… a hoće li i Ichabod uskoro dočekati album prvijenac?
– Da da, planiram ga za kraj godine, ostalo mi je još za snimit jednu pjesmu, opet kod Soxa u njegovom Tiger Migraine studiju.
Pa ništa Bruno, želim ti puno sreće u srijedu i nemoj se bezveze tremirat, samo su oči posjetitelja iz pola svijeta uperene u tebe…
– Hjooo…
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr