Mlada povjesničarka i profesorica povijesti Maja Kolarić nezaobilazan je dio karlovačke gradske scene, ne samo one glazbene, iako je na njoj najupečatljivija, jer uz brata Borisa itekako nastavlja obiteljsku tradiciju koju je započeo otac Vlado, jedan od ključnih likova rane karlovačke rock scene, počesto aktivan i danas. Maja se, pak, već kao djevojčica uspela do samog vrha na klasičnoj glazbenoj sceni, a onda odbacila flautu, uzela u ruku gitaru i pokrenula jedan od najmlađih gradskih punk bendova…
Me As Well je počeo dok ste još bili osnovnoškolci ako se dobro sjećam?
– Tako je, Leo je još bio u osnovnoj školi, on je tog ljeta trebao krenuti u osmi razred, a ja sam taman trebala krenuti u srednju školu, znači završila sam osmi kada smo osnovani.
I s povremenim pauzama još djelujete, koliko ste već godina napunili?
– Pa, to je bila 2006. godina, znači sviramo 13 godina. Imali smo priliku svirati s poprilično velikim brojem bendova, što kao support, što na festivalima, koji su nas između ostalih i inspirirali da sami počnemo svirati, što stranih što sa ovih područja, tako da imamo dosta velik broj odličnih uspomena.
Jesi li u to doba imala i neku školsku glazbenu naobrazbu?
– Jesam, osnovnu glazbenu školu i 1. srednje u glazbenoj. Svirala sam flautu sedam godina otprilike i jedno godinu dana klavir. Sa 10 godina sam bila državna prvakinja u flauti, sa 12 godina druga u državi, i taman kad sam krenula u Gimnaziju sam se ispisala iz glazbene, odlučila sam krenuti drugačijim putem, imala sam puno toga za reći što se klasičnom glazbom nije moglo izraziti, a i nisam se slagala s pedagogijom tadašnje profesorice. Sama sam se naučila svirati gitaru u međuvremenu, počela sam već s nekih 10 godina, i odlučila sam se posvetiti tome što osjećam, više mi nije bilo stalo do višesatnog vježbanja i iščitavanja tuđih (iako prekrasnih) djela, htjela sam stvoriti nešto svoje i odlučila sam se za drugi put, iz nule.
Iz glazbene si obitelji, ali tata je bio poznati gradski rocker pa i još uvijek zasvira, jeste mu bili preglasni kao klinci ili vas je podržavao?
– I mama i tata su nam rekli da možemo što hoćemo, samo da je škola na mjestu i dok ne radimo gluposti, tako da ako smo htjeli svirati morali smo imati dobre ocjene i to je bio jedini uvjet. Tata je uvijek ili radio ili svirao kako nama ništa ne bi nedostajalo u životu pa je većinom naša majka morala slušati naše neartikulirane i artikulirane zvukove po kući. Zahvaljujući roditeljima, njihovoj podršci i odgoju je sve što smo brat i ja doživjeli i moguće.
EoT je stekao popularnost i na nešto široj sceni, od nastupa na InMusicu, nagrada na raznim festivalima, vidiš li neku razliku u samom djelovanju u ta dva benda? I što ti je srcu bliže?
– Me As Well je underground đir i zahvaća alternativu i nikad nismo bili ambiciozni, svirali smo isključivo zbog sebe i zbog toga što volimo biti zajedno, što je ujedno i karakteristika underground scene, dok EoT djeluje unutar glazbene industrije što znači da su drugačija pravila igre, financiramo se prihodima od sviranja vlastitih autorskih pjesama što rijetko koji bend može reći, to iziskuje disciplinu i integritet. Svaki bend zajedno sa Manntrom hrani moju dušu i produžuje mi život jer volim glazbu više od ičega, i volim različitu glazbu, volim što uvijek imam nešto novo za naučiti, volim što sa svakim bendom imam priliku za naučiti nešto iz drugačije perspektive, volim što mogu svirati pred šačicom ljudi i pred tisućama ljudi sa jednakim žarom jer moje zadovoljstvo dolazi iznutra zbog ljubavi prema glazbi.
Na sve to onda dolazi i Manntra koju ste Boris i ti onako “pretvorili” u umaško-karlovački bend. S njima su bila dva posebno zanimljiva iskustva – njemačka turneja i Eurosong, prokomentiraj to malo!
– Imali smo ljetno i zimsko izdanje ‘Meridian’ turneje po Njemačkoj, imali smo tu čast da sviramo kao support bendu In Extremo nekoliko datuma, išli smo u Rusiju, u Opera club u St. Petersburgu, potom smo u zimi išli na tour sa Erdlingom, svirali smo na jednom od svjetski najpoznatijih festivala Wacken, potom Rockharzu, nakon toga smo napravili novi album Oyka! čiji je drugi singl “Yelena” ušao na deveto mjesto njemačke alternativne ljestvice, ove godine smo odsvirali dva datuma nove Oyka! turneje odsvirali smo kao support In Extremo, u studenom idemo na tour od 13 datuma po Europi sa legendarnim Die Krupps, sviramo u Domu sportova 22. 11. povodom Pozitivnog koncerta, u ožujku i travnju 2020. imamo drugi dio Oyka! turneje sa Mono Inc. od desetak datuma…
Diši!
– Haha, evo, a ni to nije sve, ima još novosti. A ono za Doru, to smo se prijavili iz zezancije i plasirali se na četvrto mjesto, što je bilo zanimljivo iskustvo. Što reći, svira se i radi se, novosti dolaze svako malo, planove imamo i radimo na njima.
Izvan glazbe si povjesničarka i profesorica povijesti. Imaš li stalno radno mjesto? Možeš li dugoročno pomiriti te dvije stvari? Smeta li stalan posao glazbenim obavezama?
– Radim na više mjesta, ali nigdje za stalno, u biti iz godine u godinu mijenjam zaposlenja ovisno o prilikama. Profesorica sam povijesti u Tehničkoj školi Karlovac, radim nepuno radno vrijeme, vanjska suradnica Učeničkog doma Karlovac odnosno voditeljica pjevačke sekcije, i projektna suradnica na projektu ‘Znanjem do Zvijezde’ koji provodi KA-MATRIX. Kada stignem bavim se i freelance pisanjem. Imam raspored u kojem rijetko ima mjesta za izlaske jer znam koji su mi prioriteti, najbitnije mi je da se naspavam da mogu funkcionirati, brat ima stalno zaposlenje i isto bez problema obavlja sve, tako da što se mene tiče nema nikakvog problema. Barem kratkoročno. Što se tiče dugoročnog, to ću tek saznati.
Autorica si priloga u knjizi o slavnim ženama u povijesti, pisala si o božicama Mezopotamije, slučajno je tako ispalo ili je to područje koje te posebno zanima?
– To sam napisala još dok sam bila asistent na fakultetu. Stara povijest, Stari Istok, područje Mezopotamije, Levanta, Egipta i slično, je moje područje interesa, imam nekoliko radova objavljenih u elektroničkom časopisu Stara povijest. Oduvijek sam fascinirana drevnim civilizacijama, jer smatram da od njih možemo puno naučiti, posebno me interesira religijska sfera, mitologija, način na koji čovjek u susretu, fascinaciji i strahu od nepoznatog, stvara svijet bogova i priče o njima kako bi mogao sam sebi objasniti ono što ne poznaje, ponekad čak i iz čiste dosade.
Spremaš li neki sličan rad uskoro?
– Zasad nemam ništa u pripremi što ne znači da uskoro neću imati.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr