Kada kažemo da se na manifestaciju može gledati dvojako, mislimo, pak, na to da je ovo bio izvrstan i prekrasan događaj, ali da to ne znači nužno da su to bili i izvrsni “Dani piva”. U današnje vrijeme poprilično je teško očekivati niz pivovara (pogotovo domaćih) rame uz rame kao što je to bilo nekad – druga su vremena, malo koji će generalni sponzor pozvati svoje konkurente raširenih ruku i to je teško izbjeći. Dobar korak u tom smjeru učinjen je zato uključivanjem craft pivovara, a svakako ima puno prostora da se “pivski” karakter manifestacije naglasi i nekim drugim putevima, kroz suvenire, manja događanja, izložbe i slično, kao što je ove godine sjajno učinila Morana Rožman u Paviljonu Katzler. Također, kao što je naš Gastro Špijun već ukazao, ponuda hrane zaostajala je za uobičajenom na ovakvim manifestacijama – nije da je nije bilo, no bila je i prilično jednolična pa i tu ima mjesta za poboljšanja. Kako su, pak, primijetili neki naši komentatori, nije naodmet ponuditi nešto i sve većem broju građana koji preferiraju vegetarijansku ishranu.
Glazbeni dio izazivao je puno manje prijepora nego prošlih godina, iako je razumljivo da ljubitelji Maje Šuput ili Seke Aleksić nisu zadovoljni. Dio tih prigovora možemo odbaciti, jer na gradskim manifestacijama određena se razina jednostavno mora zadržavati, ali nije posve netočno da se radikalnom promjenom koncepcije možda otišlo i u drugu krajnost za manifestaciju koja je u svojim korijenima bila namijenjena svim građanima i uspješno balansirala s njihovim potrebama. Cajkama i ispraznoj estradi nije mjesto na Danima piva i na karlovačkoj promenadi, ali malih pomaka može biti – prvenstveno mislimo na ponekog pop izvođača u rangu Tonija Cetinskog, kao i na tradicijsku glazbu koja bi se također odlično uklopila u povratak Obrtničkog sajma na Stari plac – tamo program mogu činiti klape, tamburaši pa i neko jače ime kao npr. Zvonko Bogdan. Granice je najteže postaviti, ali jednaka pogreška je postaviti ih prenisko, kao i postaviti ih previsoko.
Sve u svemu, da budemo posve iskreni, “Dani piva” i nisu baš posve bili dani piva i na tome se treba raditi za sljedeću godinu, ali sama manifestacija napravila je ogroman korak naprijed. Dovoljno je reći da su opširne izvještaje iz Karlovca pisali brojni portali, što proteklih godina nije bio slučaj, već se, osim u slučaju ciljane reklame, gotovo da nije moglo čuti za Dane piva u Karlovcu. Štoviše, kao što je ustvrdio naš kolumnist Tihomir Ivka, glazbeni program Dana piva ove se godine ne samo mogao nositi sa Špancirfestom već ga je vjerojatno i premašio. Ivka se, baš kao i autor ovog teksta, srećom prevario u sumnji da je programa možda i previše, jer bilo je jako lijepo vidjeti, primjerice, prepun Šanac na tribute bendovima dok samo stotinjak metara dalje koncert pred nekoliko tisuća ljudi drže Psihomodo Pop ili Prljavo kazalište.
Onima vječno nezadovoljnima, pak, najbolji odgovor bio je pogled na karlovačku promenadu, ne pamtimo kada posljednji put tako ispunjenu i s tako pozitivnom atmosferom među posjetiteljima.
Darko Lisac/KAportal.hr