Da se vratimo malo u vrijeme prije otvaranja obrta, što si sve radio nakon što si diplimirao na Akademiji likovnih umjetnosti 2001. godine? Pretpostavljam da nisi živio od slikarstva?
– Pa, vjerovao ili ne, jedno vrijeme i jesam! Predavao sam likovni tri godine u Šumarsko-drvodjeljskoj školi, ali kad smo kod poslova koji nemaju previše smisla onda bih prije odabrao taj. Nije da mi nije bilo lijepo i korisno iskustvo, ali sa satnicom likovnog za tri godine rada dobio sam ravno dva mjeseca staža. Sad ti vidi koliko je to isplativo… Prije bih mogao reći da mi je u tom periodu slikarstvo bilo posao, a predavanje hobi.
Moglo se živjeti od slikarstva?
– Tada jest. Surađivao sam usko s komercijalnim galerijama, radio sam zaista puno i produktivno, trebalo je puno truda i odlazilo je puno vremena na sve to, ali da, moglo se živjeti. Danas to više nije moguće, negdje 2010. godine krenuo je strmoglavi pad, mnoge galerije su od tada zatvorene i situacija je drastično lošija.
I tako polako idemo prema otvaranju studija u Zvijezdi, točnije u Haulikovoj…
– Sandra je završila studija grafičkog dizajna na Floridi i naš studio bavi se grafičkim dizajnom, kao i tečajevima crtanja i slikanja. I prije otvaranja studija radili smo dosta intenzivno na području grafičkog dizajna i mogu reći da je išlo dosta dobro, posla je bilo pa je bilo logično da to i “oslužbenimo”, a jednako logično je bilo da to povežemo s likovnom djelatnošću.
Kakav je interes Karlovčanki i Karlovčana za tečajeve crtanja i slikanja?
– Ovo pitanje ima dva moguća odgovora. Prvi je – jako dobar, zaista smo prezadovoljni. Danas imamo 90 polaznika u svim grupama, a grupe su posložene po dobi, od najmlađih, preko starijih osnovaca i srednjoškolaca pa sve do grupe za odrasle. U svim grupama za djecu i mlade postoje čak i liste čekanja, jedino kod odraslih bismo mogli ugurati još nekog polaznika. E sad, tu dolazi i drugi dio odgovora, a taj je da nedostaje muških polaznika svih dobi. U mlađim grupama imamo negdje oko 90% polaznica, a u odrasloj grupi sve su žene. Jedna od njih dolazi s psom, a to je isto kujica (smijeh).
No, vjerujem da sve to govori i da možete biti zadovoljni i da ispada da se od umjetnosti ipak može živjeti?
– Može, ali uz puno rada. No, ne mogu se žaliti, jer kad pogledam svoju generaciju s Akademije možda trećina ljudi danas ima poslove koji su makar donekle vezani uz umjetnost. S te strane moram biti zadovoljan.
A, imaš li vremena za slikanje? Je li u planu neka nova izložba?
– Uh, sve manje. Slikam i dalje, ali ne kao prije, slikanje mi je sada postalo hobi, kojem se posvećujem kada i koliko mi dozvoli vrijeme. Tako je i odgovor na tvoje pitanje o izložbi da ne planiram ništa, barem ne u dogledno vrijeme. Ne mogu reći da više nikada neću izlagati, ali još manje mogu predvidjeti kada će to biti.
A slike u studiju? Jesu li ujedno i na prodaju?
– Jesu, i još uvijek se dogodi da netko nazove i dođe i kupi nešto.
Ideš li na druge izložbe?
– Volio bih, ali i to sve slabije, jer nemam vremena. I to nije isprika nego je doslovno tako, tečaj traje tijekom cijele školske godine, svakog dana od ponedjeljka do petka i subotom ujutro i gotovo uvijek se otvaranja izložbi poklapaju s terminima tečaja. A, vrlo je teško pronalaziti nove termine, nedavno smo išli na premijeru predstave “Sve o Sofi” za koju sam radio scenografiju, pa sam morao prebaciti tečaj na nedjelju navečer, ali to je zaista bila posebna prigoda.
Priča se da je jedna tvoja slika i u domu slavnog Lothara Matthäusa?
– To sam i ja čuo, ali nisam siguran, znam samo da sam čovjeka skoro ozlijedio!
Što, kako?
– To je bilo na velikoj aukciji slika u Njemačkoj, s koje je prihod išao za obnovu Zorin doma. Sa mnom je zapravo pričala njegova supruga, ja nisam znao tada tko je to zapravo, a on se počeo motati okolo, a on je mali, za dvije glave manji od mene, nisam ga ni primijetio i onda sam se nešto okrenuo i nagazio mu na nogu. Sve je dobro prošlo, ali malo me bilo frka da će me možda i tužiti, mogao sam mu uništiti karijeru haha.
I onda je iz straha kupio sliku?
– Kažem ti, zapravo ne znam za sigurno da ju je kupio, to su mi poslije ljudi rekli. Nadam se da jest i da mu se sviđa i da se ne ljuti na mene!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr