Pokrenuo si je zapravo ti, je li protestantizam obiteljska tradicija ili kako je do toga uopće došlo?
– Nije obiteljska tradicija, u obitelji su mi svi ateisti, no ja sam već kao dijete volio ići u crkvu, uvijek me to privlačilo, volio sam vjeronauk, jako me zanimalo sve vezano uz to. Onda je u srednjoj došla faza buntovništva kada sam sve to malo zanemario i počeo s klasičnim tinejdžerskim ponašanjem i zanimacijama.
“Ako poludiš i postaneš Gademz…”
– Haha, da, znamo se s tribine iz tih godina. Bio sam aktivan taman negdje do ulaska Karlovca u 1. ligu.
Uveo si klub među prvoligaše i otišao sa stadiona?
– Da, da (smijeh). Odem i danas ponekad na utakmicu, ali mirno sjednem i gledam. Ali, ne mislim ništa loše o tom razdoblju svog života, niti o navijačima.
I nakon stadiona – protestant?
– Upisao sam teologiju, danas sam magistar teologije i upisao sam doktorski studij u Osijeku. Kako me sve više privlačio upravo protestantizam, tako je na kraju došlo do osnivanja karlovačke župe 2012. godine. Godinu kasnije dobili smo i prostorije na Baniji koje zasada zadovoljavaju naše potrebe.
Koliko je zapravo vjernika? Raste li broj? Hoće li biti potrebne veće prostorije?
– Broj polako raste, ali uvijek je tu, kao i u svakoj vjeri, razlika između aktivnih vjernika i onih koji se tek po tradiciji izjašnjavaju kao pripadnici određene vjere. Konkretno, u Karlovcu je po popisu 2011. godine bilo 177 protestanata, a u županiji 281. Na nedjeljne euharistije obično dolazi 30-ak ljudi i u ovom trenutku za tu brojku su prostorije na Baniji sasvim dostatne. U nekim većim prigodama, pogotovo prošle godine na obilježavanju 500 godina od reformacije, znalo je, pak, biti i vrlo tijesno pa bismo koristili i pokrajnje prostorije. Tako da je moguće da će se s vremenom pojaviti potreba za ipak malo većim prostorom.
Spomenuo si broj vjernika u županiji, znači župa Karlovac zapravo pokriva cijelu županiju?
– Ne samo županiju. Broj vjernika u Hrvatskoj je vrlo različit ovisno o regijama pa župe nisu strogo vezane uz geografiju. Primjerice, daleko najviše vjernika je u Slavoniji i Baranji, što je i prirodno, jer su ti krajevi najslabije zahvaćeni protureformacijom. S druge strane u Dalmaciji gotovo da ih nema. Što se tiče župe Karlovac nama pripada i dio Zagrebačke županije te veći dio Istre. Uvijek mi je posebno drago kada netko iz Istre dođe na euharistiju, jer nije baš lako i blizu. Ja također putujem po terenu, uglavnom kada su u pitanju neka događanja koja zahtjevaju vjerske obrede, vjenčanja i slično.
Kakvi su odnosi s ostalim vjerskim zajednicama u gradu? Ima li u Karlovcu i Hrvatskoj trzavica između protestanata i katolika?
– Nema. Zapravo bih rekao da su najbolji odnosi upravo s katoličkom i s pravoslavnom crkvom. Odnosi su korektni sa svima, ali nema nekih posebnih zajedničkih aktivnosti, dok ih je s katolicima i pravoslavcima bilo i ima ih.
Kako bi laiku najbolje približio razlike između protestantizma i katoličanstva?
– Ako je riječ o laiku, onda drastičnih i dramatičnih razlika nema. Naravno, u teološkom smislu mogli bismo pričati puno o raznim detaljima, ali na laičkoj razini svaki katolik koji dođe na naše bogoslužje odmah će prepoznati liturgiju, jer nema bitnih razlika. Jedna veća razlika koju će primijetiti i laici su da kod nas nema molitve svecima. Dakako, razlike postoje i u hijerarhiji, u protestantizmu je zaključni autoritet – Biblija. Ne postoji vrhovni poglavar crkve, primjerice ja sam prvi čovjek karlovačke župe, iznad mene je biskup za Hrvatsku, a nad njim je nadbiskup za tu regiju (u našem primjeru to su Hrvatska, Srbija, Mađarska i Njemačka). Iznad nadbiskupa nema nikoga.
Znači, Papa vam je samo običan čovjek?
– Ne, nije običan čovjek. Papu priznajemo kao “prvog u časti”, ali ne smatramo ga svojim poglavarom.
Blagdani su isti kao u katoličanstvu?
– Da, naravno. Postoje neki dodatni važni datumi koje obilježavamo kao što je 31. listopada, Dan reformacije. No, sve ostalo je isto, najvažniji blagdani su Uskrs, Božić, Svi Sveti…
I običaji su isti?
– Da, potpuno, jedina razlika je što vjerojatno mogu pojesti više šunke od prosječnog katolika (smijeh).
Mise se odvijaju nedjeljom?
– Da, nedjeljom u 10 sati, naša vrata su, jasno, otvorena svima.
Bio si jednom gost KAbine kao pjesnik, imaš li vremena za to još uvijek? Možda je u planu i neka zbirka?
– Naravno, pišem stalno, trudim se barem 1-2 puta tjedno napisati bar nešto, a nekad nadođe nalet inspiracije i iznenada pa brzo sjednem i zapišem. Zbirka mi je velika želja, ali zasad se nije ostvarila. Jednom je sve to bilo blizu realizacije, ali je na kraju ipak propalo. No, objavljivao sam po časopisima i portalima, a planiram uskoro objaviti i malu knjižicu od 20-ak stranica kako bih vidio reakcije. Mislim da je razlika između slušanja pjesama koje sam negdje govorim i čitanja tih istih pjesama na papiru, gdje je svatko sam s tim tekstom. Pa će ovo biti svojevrsni test.
Prevladavaju duhovne ili svjetovne teme?
– Ma svjetovne, ne želim propovijedati u pjesmama već prenijeti određenu emociju, a ponekad i nasmijati čitatelja ili slušatelja. Jako puno pišem i o gradu, volim Karlovac i on mi je najdraži motiv.
Spomenuo si već da ponekad ideš na utakmice, izlaziš li još uvijek ili ti to služba brani (smijeh)?
– Ne brani mi i izađem ponekad, ali svjestan sam i odgovornosti. Ne postoje pravila koja bi mi zabranjivala da izađem van ili da popijem pivo (vino popijem na svakoj euharistiji haha) pa to ponekad i napravim, ali svi smo svjesni da ljudi imaju neke predrasude ili strožije prosuđuju osobe na određenim dužnostima ili zvanjima pa to iz poštovanja prema našoj župi i našim vjernicima izbjegavam. Ne želim da netko priča kako “onaj tamo pastor” ide naokolo vikendom i opija se.
Zato vani ideš po navijačkim pubovima i praviš nered?
– Haha, ne, nikakav nered. Ali da, dogodila se zgodna priča u Engleskoj na teološkoj konferenciji nakon koje smo svi otišli u pub i tamo je bilo naše polufinale s Engleskom. Čudna i zabavna situacija, svi u pubu fanatični engleski navijači, samo neki čudak u mantiji navija za Hrvatsku! Bili su korektni, nije bilo incidenata!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr