Čudan je životni put prešla vinilna gramofonska ploča u
popularnoj glazbi. Još tamo od sredine 50-ih i pojave Elvisa
Presleya crna ploča s rupom u sredini, u singl 7-inčnom ili
12-inčnom LP formatu, suvereno je vladala kao najprodavaniji
oblik nosača zvuka punih 30 godina. Nakon što je ploču CD
sredinom osamdesetih skinuo s trona, krajem 90-ih izgledalo je
kao da će vinil u potpunosti nestati i unatoč svojoj soničnoj
superiornosti naspram CD-a i kasnije MP3-a, ostati tek uspomena
iz prošlosti kad je glazba mijenjala svijet. No, iz nekog
razloga, nostalgije, otpora prema slaganju beskrajnih bezličnih
foldera i datoteka s glazbom, vinil je u 21. stoljeću doživio
neočekivani preporod. Toliko, da je prvi put nakon pune 33 godine
prodaja gramofonskih ploča u svijetu 2019. prestigla prodaju
CD-a.
Dakako, to su mrvice s obzirom da se u današnjem digitaliziranom
online svijetu 80% glazbe prodaje putem internetskih servisa. Pa
ipak – podatak da su samo davne 1970. upokojeni Beatlesi prošle
godine prodali 300 tisuća gramofonskih ploča ili da je ove godine
na prvo mjesto po prodaji albuma ispred megapopularnog Eda
Sheerana na skromnom hrvatskom tržištu iskočio danas nepostojeći
pulski punk bend KUD Idijoti s CD i LP reizdanjem svog live
albuma iz davne 1999. godine – sugerira da je gramofonska ploča
nekim čudom uskrsnula.
U skladu s tim trendovima, otvaraju se ponovno i prodavaonice
ploča, novih i rabljenih. Sva sreća da nam je Zagreb blizu i da
možemo kupovati online, jer Karlovac je očito premali da prati
trendove. Kod nas, naime, već duže nema specijalizirane
prodavaonice CD-ova, a kamoli gramofonskih ploča. Prije 90-ih
bilo ih je u starom dijelu grada na svakom ćošku. U to su vrijeme
igrale važnu ulogu u životu mladih, gramofonska ploča je bila
neka vrsta kolekcionarskog statusnog simbola, ali i način
identificiranja u društvu. Moglo bi se reći, ploče su djelomično
bile ono što su danas društvene mreže, razlog za komuniciranje s
drugim mladima i dobar način za traženje srodnih duša. Vraćamo
vas u ta romantična vremena kroz pola stoljeća star razgovor s
jednim od prvih karlovačkih kolekcionara rock’n’roll ploča i
prvih karlovačkih DJ-eva Željka Lardšnajdera.
“Beat muzika se neda”, Karlovački tjednik, 21. studenog 1968.
Skupljanje ploča predstavlja danas jedan od najomiljenijih hobija
mladih. Ispočetka su te kolekcije manjeg obima, da bi kasnije
dosegle znatno veći, impozantniji broj. Željko Lardšnajder u
svojoj diskoteci posjeduje osamdesetak ploča.
Od kada ste počeli da se bavite tim hobijem?
– Otprilike, prije dvije godine. Zavolio sam bit muziku i želio
da imam snimke popularnih pjevača i sastava.
Na pločama koje sakupljate zastupljeni su samo moderni ritmovi
najčešće u izvođenju stranih sastava. Znači li to da našim
domaćim ansamblima pridajete manji značaj?
– Ne, ni u kom slučaju, ali mislim da je potrebno da kažem da ti
strani ansambli imaju svoj stil, svoj način muziciranja, dok se
naši ansambli zadovoljavaju u većini slučajeva samo njihovom
imitacijom.
Kada bi Vas netko zadužio da proglasite najbolji sastav godine,
koga bi izabrali?
– Na prvo mjesto bi svakako stavio Bee Geese, a na drugo
Beatlese.
Beat muzika već dugo egzistira, no u zadnje vrijeme je ugrožena,
da se tako izrazim, soulom. Je su li mladi prihvatili soul isto
tako neposredno, kao su to učinili s beatom?
– Točno je da se beat muzika dugo drži na pop-listama i mislim da
neće tako brzo nestati. No, u posljednje vrijeme postoji pojačano
zanimanje za soul naročito za Otisa Reddinga. Precizne prognoze
ne bi mogao dati ali i jedna i druga vrsta muzike, koje se bitno
razlikuju, imaju svoje pristaše među mladima.
Diskoteku koju posjedujete upotrebljavate samo radi svoje osobne
zabave?
– Ne. U prostorijama omladinske organizacije “Centar” srijedom
uveče održava se ples uz ploče, koje obično ja donosim. Osim
mijenjanja ploča moj posao sastoji se u tome da uz najavu dam
kratke informacije o pjevaču, odnosno ansamblu. Što se
posjećenosti tiče, tu ne trebamo biti zabrinuti, jer dođe 70 -80
mladih.
Čuli smo želje pojedinih omladinaca, naime oni bi htjeli da se
osnuje disko-klub, u prostoriji omladinske organizacije “Centar”.
– Ja još nisam čuo takva mišljenja. Poneki, koji dolaze ovdje ne
plešu, nego slušaju muziku, no njih ima znatno manje. Prostorija
u kojoj se održava ples je mala, pa često puta ne može
zadovoljiti ni sve one koji žele ovdje zaplesati.
Na Radio-Karlovcu uređujete emisiju pop-muzike, koja je bila
posljednja na redu?
Posljednja emisija bila je 35. po redu. U tim emisijama služeći
se svojim pločama želim da dam najsvježije informacije na
području pop-muzike. Malo je teško što se tiče nabavljanja ploča
jer “Jugoton” izdaje ograničeni broj stranih kompozicija, pa ih
moram nabavljati iz inozemstva, a carine nisu baš tako male.
Pripremio: Tihomir Ivka / KAportal.hr