Kad se okrenemo unazad, ne možemo se od 1990-e naovamo sjetiti
puno velikih državnih investicija na području Karlovačke
županije, a i one koje su ostvarene ili započete ne pamtimo po
dobrom: sjeverna varijanta auto-puta prema Rijeci sprovedena je
na silu kontra stava lokalnog javnog mišljenja i politike,
“Vukelićev” most postao je sinonim neracionalne gradnje, “zidanje
Skadra na Bojani” na hrvatski način, a HE Lešće vjerojatno
najveći promašaj s obzirom kakve je nepredviđene posljedice
ostavila gradnja te hidroelektrane na prirodu nizvodno i uzvodno.
Dobra nizvodno više nije ista rijeka, voda je kraškim podzemnim
kanalima počela izbijati tamo gdje je nikad nije bilo, počela je
posredno negativno utjecati i na tok Mrežnice, dovoljno je
sjetiti se samo ovoljetnog naizgled misterioznog višednevnog
zamućenja Mrežnice kakvo se ne pamti.
Ako je nešto od HE Lešće ispalo dobro, činjenica je da se nakon
tog šlampavo pripremljenog posla, na upozorenja ekoloških udruga
više ne gleda kao na gunđanja tankoćutnih zaštitara prirode bez
argumentacije. HE Lešće je postala najbolji argument da se
uzvodno od Karlovca gradnji bilo kakve hidroelektrane, male ili
velike, mora pristupiti s krajnjim oprezom, studiozno i s
ozbiljnom procjenom kumulativnih učinaka na prirodno stanje
rijeka. Pokazalo se to i slučaju planiranja gradnje niza malih
elektrana na Korani uzvodno od Karlovca, gdje je poslovičnu
neodgovornost nadležnog ministarstva po tom pitanju prošle godine
zaustavio Visoki upravni sud, potvrđujući mišljenje karlovačkog
Eko pana da gradnja HE Primišlje na Korani neće biti moguća bez
prethodne kumulativne procjene o utjecaju tog i ostalih
planiranih zahvata na prirodno stanje rijeke Korane. Drugim
riječima, pokazalo se da je Eko pan odigrao ulogu branitelja
javnog interesa i ekološke savjesti.
Prije četrdesetak godina te savjesti u vidu nevladinog sektora
nije bilo, a iz današnje perspektive i iskustva sa HE Lešće, sva
je sreća da u socijalizmu nije bilo ni novca, samo kronična
besparica iz tog vremena spasila nas je od još veće devastacija
naših ponajvećih prirodnih vrijednosti i potencijala – naših
rijeka. U nastavku možete pročitati što bi danas bilo s Koranom
da je prije 40 godina bilo više novca.
“HE Lučica do 1985. godine?, Karlovački tjednik, 20.
rujna 1979.
Do kraja narednog srednjoročnog planskog razdoblja, počet će
(najvjerojatnije) izgradnja velike višenamjenske brane “Lučica”
kojom bi se nedaleko od sela Vujaškovići pregradila rijeka Korana
i stvorilo umjetno jezero koje bi dosezalo do Slunja. Brana
“Lučica” na Korani bit će visoka 60 metara, a dugačka 180.
Izgradnja brane dio je realizacije plana regulacije i uređenja
sliva Save i njenih pritoka, a studiju o tome izradili su u
okviru pomoći Ujedinjenih naroda Polytechna-Hydroprojekt Carlo
Loti iz Praga i Rima.
Brana “Lučica” ima više namjena kaže Stojan Svilar, rukovodilac
tehničkog sektora OOUR-a Vodoprivreda Karlovac. Akumulacija
“Lučica” će se koristiti za zaštitu od poplava, proizvodnju
elektroenergije, vodoopskrbu naselja i industrijskih poduzeća, te
za navodnjavanje. U umjetnom jezeru koje će se stvoriti uzvodno
od brane akumulirat će se 253 milijuna kubnih metara vode. Jezero
bi se prostiralo na površini od 25 kvadratnih kilometara.
Podizanjem brane bit će potrebno eksproprirati oko 320 hektara
obradivog zemljišta, 70 hektara šumskog zemljišta i oko 60
stambenih zgrada koje se nalaze u kanjonu Korane.
“Izrada studije kojoj je osnovni cilj dati plan kako ukrotiti i
ekonomski iskoristiti vodu Karane, početak je velike akcije koju
moramo realizirati u narednim godinama i koja će ovaj kraj znatno
unaprijediti” – kaže Stojan Svilar i dodaje da će se akumulacija
“Lučica” najvjerojatnije naći u popisu zadataka novog plana
društveno-ekonomskog razvoja karlovačke zajednice općina do
sredine idućeg desetljeća. U sklopu akumulacije “Lučica”
izgradila bi se hidroelektrana koja bi godišnje davala 15,8
megavata električne energije, čime bi se osigurao energetski
potencijal potreban industriji karlovačko–kordunske regije. Kako
ističu u Vodoprivredi Karlovac, za izgradnju brane akumulacije
“Lučica” potrebno je izvesti niz istražnih radova, počevši od
geoloških ispitivanja tla pa do izrade potrebnih idejnih i
provedbenih projekata i izgradnje samih objekata. Velike vode
rijeke Korane koje su se često izlijevale iz korita stvaranjem
akumulacije bi se zadržavale i kasnije lagano ispuštalo u korito.
S druge strane, velika snaga vode iskoristit će se za dobivanje
električne energije što je u ovom trenutku energetske krize važan
razlog da se priđe detaljnijoj razradi studije i realizaciji
akumulacije “Lučica”. Akumulacija “Lučica” sretno je ukomponirana
u jedinstveni sistem obrane od poplava cijelog slivnog područja
rijeke Save, te kompleksno iskorištavanje vode i zaštite
kvalitete voda … Kako ova regija ima velike planove u razvoju
turizma, umjetno jezero koje bi nastalo izgradnjom brane “Lučica”
kraj sela Vujaškovići, svakako bi znatno doprinijelo bržem
razvoju ove djelatnosti. Kako zaključuju u Vodoprivredi, projekt
je takve naravi da se ne bi smjelo kasniti s nijednom etapom
realizacije. Samo na taj način bi se mogla do 1985. godine
ostvariti ova planska vizija, brana “Lučica” na rijeci Korani.
Pripremio Tihomir Ivka
