Možeš li napraviti neku usporedbu rada s djevojčicama i rada s dječacima? I što se tiče tvog pristupa i što se tiče njihovog pristupa sportu i treninzima?
– Što se tiče rada sa djevojčicama i dječacima nema razlike, meni je to veselje i radost, uživam u radu sa djecom. Sport je izuzetno važan za djecu: stječu radne navike , nauče dijeliti, pomagati, širi se krug prijatelja , veseliti se pobjedi, prihvatiti poraz, igra, komunikacija, fizička aktivnost i sve to će kasnije biti od velike koristi kad odrastu. Djeca moraju sa osmijehom dolaziti i odlaziti sa treninga i onda si kao trener postigao svoj cilj.
Legendarna je nogometna priča o Štefu Beniću koji je paralelno vodio Karlovac 1919 i Petrovu Goru, čini se da se Benićima to često događa, jeste li možda u rodu?
– Ha ha, nismo nismo. Valjda je stvar u prezimenu!
Šalu na stranu, iako je riječ o različitim kategorijama i uzrastima i nećete naletjeti jedni na druge, jesi li kad organizirao međusobnu utakmicu? Tko je bolji?
– Dosta puta na treninzima igraju dečki protiv cura i to je jako korisno za jedne i druge. Cure žele pokazati dečkima kako su bolje i obratno i gušt ih je gledati a da ne kažem kakva je to borba za svaku loptu. U pravoj utakmici trenutno ipak još uvijek prednost curama, neka se dečki ne naljute haha.
Kad pogledaš svoju igračku karijeru jesi li zadovoljan ostvarenim ili misliš da si mogao i više?
– Naravno da sam mogao više, ali splet okolnosti i teška povreda koljena u najboljim igračkim godinama učinili su svoje. Bio sam najbolji juniorski i kadetski strijelac na državnim prvenstvima. Kao kadet imao sam poziv Splita, a kao junior Zrinjevca koji je vodio tada Neven Spahija. Prelazi se nažalost nisu izrealizirali, a smatram da bi tamo imao više mogućnosti za napredovanjem i ostvarivanjem svojih snova da budem profesionalni košarkaš. Poslije sam uspješno igrao za seniore Karlovca, Duge Rese i Jaske sve do ozljede koja mi je prekinula igračku karijeru.
S Jaskom se dogodila i rekordna večer u kojoj nisi mogao promašiti…
– Hah, da… dogodi se, nekada ti ništa ne ide, nekada ne možeš promašiti. Tu večer sam imao 58 poena i šut 24-24. 11-11 za tricu, 12-12 za dva poena i jedno slobodno bacanje.
Sada slično pitanje pitanje ali za Karlovac kao klub i grad, misliš li da je vaša generacija mogla više? Pratiš li danas mušku košarku i imaš li neku ideju kako naprijed?
– Karlovac sigurno zaslužuje prvoligaša, a zašto tako nije… mislim da ja nisam prava osoba da o tome pričam, iako imam svoje mišljenje. Moja generacija je bila u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji među četiri u državi, dobili smo Cibonu, nosili se sa Zadrom i Splitom, to je danas samo san. Tadašnje vodstvo kluba nije to prepoznalo, jer vjerujem da bi uz dva, tri igrača sa strane imali stabilnog prvoligaša duže vrijeme i što je najbitnije bila bi puno jeftinija ekipa. Naravno, pratim košarku i danas, na svakoj sam utakmici i volim sve pogledati od seniora do škole košarke ukoliko nemam nekakvih obaveza u klubu. Ono što je problem je rad u mlađim kategorijama, zato je i nastao Roling, kao konkurencija koja te tjera na bolji i kvalitetniji rad, ne da rušimo jedne druge nego da podignemo i populariziramo ovaj predivan sport. Uz bolju suradnju klubova u županiji vjerujem da bi brzo mogli očekivati i bolje vijesti i time i više ljudi u dvorani.
Zaigraš li sam još ponekad? Često se vidimo na tribinama za vrijeme HAKL lige, ali nema te dolje…
– Zaigram malo sa sinovima po ljeti vani, obojice treniraju i još malo im neću više moći parirati. Za drugo nemam baš vremena, jer je puno obaveza zbog treninga i utakmica. HAKL, ligu naravno gledam kad god stignem i sam sam je nekad igrao. Dobra ideja, puno dobrih utakmica, medijski dobro potpraćena i nadam se da će svake godina biti sve više ekipa jer ne moraš nužno trenirati košarku da bi igrao i zato ima posebnu draž i zanimljivost.
Imaš li još kakvih posebnih interesa, hobija ili preokupacija izvan košarke?
– Kada uhvatim vremena šetnja, vožnja biciklom i kava sa prijateljima. Za drugo stvarno nemam vremena.
Od košarke i živiš?
– Ne, košarka mi je najveća ljubav. Istina je da jako puno radim, ali za život zarađujem klasičnim poslom, kao i svi drugi.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr