S, laičkim rječnikom, “akrobacijama na šanku”, a konkretnijom terminologijom flair bartendingom u izvedbi Vladimira Poschka susreli su se možda i mnogi od vas – u Kazališnoj kavani, River Pubu, Tiffanyju… Mogli ste ga na djelu vidjeti i diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu, iako se zasad najradije vraća u Karlovac, premda, što mnogi možda i ne znaju, nije Karlovčanin. U posljednje vrijeme znanje održava na Maloj sceni Hrvatskog doma, gdje ima i otvorenu besplatnu radionicu za sve one koji bi željeli naučiti nešto više o flair bartendingu.
Nisi rođeni Karlovčanin, ali prezime odgovara, pravo austro-ugarsko?
– Da da haha, pravo austro-ugarsko. Tako i kažem kad me netko pita, da je austro-ugarsko prezime. Pradjed je došao u Hrvatsku, radio je na izgradnji pruge, i tako smo i mi ostali.
Jel bilo rodbine u Karlovcu ili od kuda ti među nama?
– Ne, rođen sam u Zagrebu, nije zapravo nitko iz Karlovca, ali smo prije devet godina doselili tu. Zašto točno, ne bih ti znao reći, bio sam još mali!
U Hrvatskoj to često ide obrnuto, iz manjih gradova se doseljava u Zagreb, kako si se uklopio ovdje?
– Ma odlično, da budem iskren meni je ovdje ljepše. I kasnije sam ponovno živio u Zagrebu dok sam radio, ali opet sam se vratio, Karlovac je mirniji i ugodniji za život.
E sad, to ću se složit s tobom, ali to možda i nije idealno za tvoje zanimanje! No, krenimo redom, što je zapravo flair bartending?
– Ukratko, riječ je o manipulaciji aparatima za izradu koktela i flašama, a s ciljem pružanja dodatne vrijednosti gostu. Ako se i nisu susreli s tim u životu, sigurno su svi vidjeli takve stvari na filmovima i u serijama.
To ti je oduvijek bila želja ili si se slučajno našao u tome?
– Pa ne mogu reći da sam kao klinac mislio da ću se ovim baviti. Imao sam nepunih 14 godina kada sam birao srednju školu, pojma nisam imao što želim, upisao sam smjer konobara u Trgovačko-ugostiteljskoj školi i to je možda bio prvi korak. Kako je riječ o trogodišnjem smjeru već sa 17 sam završio srednju i želio sam nastaviti s edukacijom pa sam se u Rijeci doškolovao za barmena. Tu smo onda već blizu flair bartendingu, u Rijeci sam stekao temelje, a sa 19 mi se pružila prilika da u Malagi u Španjolskoj učim od Nicolas Saint-Jeana, jednog od najpoznatijih i najčuvenijih flair barmena na svijetu. Kada bismo povlačili neku paralelu, to je kao da netko voli nogomet i onda uči osobno od Maradone.
U Karlovcu si radio u Tiffanyju, Kazališnoj kavani, Riveru… pretpostavljam da si sigurno radio i drugdje, Zagreb si i sam spomenuo već…
– Da, u Karlovcu sam još radio i u kafiću kod teniskih terena u Vrbanićevom, radio sam u Zagrebu, zatim u Orebiću u Hookah baru koji je bio jedan od najjačih i najpopularnijih barova na Jadranu. Zanimljivo je bilo iskustvo u Francuskoj, gdje sam radio i kao barmen, ali i kao voditelj bara na riječnom kruzeru koji je plovio od Lyona do Avignona, bio sam kratko i u Švedskoj…
Postoji li razlika u isplativosti posla kod nas i vani, tu se sad možemo vratiti na ono možeš li u Karlovcu pa čak i u Hrvatskoj ostvariti svoje ambicije, ili se ipak vidiš negdje vani?
– Nemam konkretan odgovor na to, sve je moguće. Nije mi toliko bitan novac, tko se bavi flairom i dobar je u tome, razumljivo, ima veću plaću, ali na prvom mjestu mi je kvaliteta bara i mogućnost napretka, kako moja osobna, tako i samog bara, a to se može poklopiti bilo gdje u svijetu.
Trenutno ne radiš, ali svakodnevno vježbaš na Sceni i to su zapravo i otvoreni sati, svojevrsne radionice?
– Pa da, to je moj trening, ali istovremeno i radionica za svakog tko želi ponešto naučiti. Iako zasad ljudi više vole doći i pogledati me što radim, malo tko se baš odvažio da proba ozbiljnije raditi. Zato bih pozvao sve da dođu, tu sam od ponedjeljka do petka od 13 do 15 sati, mogu doći potpuni početnici, ali i konobari s iskustvom, njima pogotovo flair može koristiti, otvoriti im nove puteve, mogućnosti za napredovanje, bolje plaćen posao… Sve je besplatno tako da, ono, svi su dobrodošli!
Predznanje, znači, nije potrebno?
– Ne, a i nije nužno da netko uči zahtjevnije akrobacije, postoji i takozvani “microflair”, mali pokreti koji također izgledaju atraktivno, a lako se nauče.
Događaju li se i nezgode ili si već dovoljno utreniran?
– Ma joj, naravno da se događaju, a i uvijek isprobavaš nešto novo. Pa doma sam sve živo porazbijao u sobi, mislim da su svi sretni što sad vježbam na Sceni. I na poslu se ponekad dogodi nezgoda, obično, kako to već ide, baš tada kada je to najgore. U jednom baru sam u špici, zamisli 500 ljudi koji se guraju oko šanka, ledomat je dobrih 100 metara udaljen od šanka, a ja sam se malo previše pravio važan i razbio čašu u ledu. Gotovo, cijeli led je za bacit, do ledomata 100 metara, ljudi čekaju… dogodi se, naučiš i više paziš sljedeći put.
Opet, bolje u led nego po gostu?
– Haha da, ali evo, u Studentskom domu sam prolio kavu po curi za koju sam mislio da joj se sviđam. Ne može jednostavnije, donosiš nekom kavu, ali kao što rekoh, dogodi se baš kad ne treba.
Pa jel kava bar “probila led” među vama?
– Ne, nego joj se više nisam sviđao haha.
Koliko znaš recepata za koktele, iznenade li te ponekad gosti s nečim što nikad nisi čuo?
– Znam jako puno recepata, to ide uz posao, ali jasno je da uvijek ima i posebnih zahtjeva. Nije problem ako gost zna što želi ili ako želi i neku malu promjenu u uobičajenom koktelu, znaš kako se kaže, gost je uvijek u pravu, puno je veći problem kada netko dođe i ne zna puno detalja, nego kaže nešto tipa “ja bih onaj plavi koktel, to mi je bilo odlično”. Gotovo svi kokteli plave boje temelje se na istoj bazi, ali sve ostalo je apsolutno nemoguće znati.
Imaš li svoj omiljeni koktel? Smišljaš li možda i svoje?
– Ja zapravo ne pijem, iako… pijem jer moram haha. Hoću reći, isprobao sam jako puno koktela jer je i to dio posla, a jednako tako isprobavao sam svašta i slažući koktele. Da, imam nekoliko svojih recepata.
Možeš li podijeliti neki s nama?
– Eh, to ti je stroga tajna inače! Ali čekaj da razmislim, da vidim koji mogu “žrtvovati”. Evo ima jedan zgodan, nazvao sam ga “Tender Passion”, sastoji se od 4 cl Kraken tamnog začinjenog ruma, 2 cl likera od kave Tia Maria, 2 cl sirupa od jagode, jedan dash (uštrcaj) Angosture bittera, 5-10 listića svježe mente i po dvije maline i kupine.
Za kraj, koliko ti posao oduzima vremena, stigneš li se nečim baviti i izvan njega?
– Slabo, volim jako košarku, trenirao sam je, ali sam morao prestati zbog posla, sada zaigram samo rekreativno, ali činim to kad god mogu. Bilo mi je baš žao što nisam ovog ljeta mogao igrati hakl ligu u Šancu, ali u sezoni je uvijek posao u prvom planu.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr