Posljednjih godina Karlovčani često održavaju svoja
kvartovska druženjima. Prvo su se počeli okupljati Dubovčaki 50+,
potom mještani Borlina, obale Račkog, prijatelji Senjske ulice,
Švarčaki … a ove godine su to započeli i Gažani.
Gajevom kad prođeš prema mostu starom što Baniju veže sa
prekrasnom Gazom. Jarnevićevom kreni prema toj ljepoti čežnjom
srca svoga, kreni stazom snova duginih boja. Kreni tim puteljkom
kojim su negdar išli velikani našeg tako kratkog života. Putopisa
znanih još iz davnih dana braće Seljana, Inka, Maja i Perua,
prašuma malarije i znoja, zelenilom usnule rijeke. Plovi i moja
mladost. Sva sjećanja moja, onaj listak s jablanove grane,
otrgnuti listak na vjetrometini života. Sve tamo do Poloja i dok
onamo nijemo, počešljan na stranu, uz drvenu tendu promatram tu
rijeku. Prošlosti u mašti, satkanu u meni. Trenutak to je
sjećanja na mladost koja mi prinese ona draga bića, zagrljajem da
prigrlim, taj i otrgnuti listak s jablanove grane. Kao plamen u
krijesu Ivanja, radosnih dana u buktinji života što proveli smo
skupa. Tamo kod starog Sančo Panse i Kihota, kreketanje žapca u
vrleti života i slame. Tamo kod žabarskog plota.
Za kraj možemo samo ponoviti narodnu poslovicu i konstatirati:
“Bolje da nestane sela nego ljudi”.
KAportal.hr