Za većinu nas koji nismo ekonomisti državni i gradski proračuni
se uvijek neka vrsta enigme. Prihodovna i rashodovna strana,
milijuni stavaka, njihovo prelistavanje rijetko rezultira
konkretnim zaključcima na što to zapravo odlaze naši milijuni.
Ali, osnovne matematičke funkcije, zbrojiti i oduzeti znamo,
tablicu množenja također, iako nije nužno jer nam je uvijek neki
kalkulator pri ruci. Ali tek kad krenemo uspoređivati proračune
iz ne tako davnog vremena s današnjim, upitnici se gomilaju. Kuna
je uvedena na novi/stari Dan državnosti 1994. godine i otpočetka
bila konvertibilna u odnosu na njemačku marku, a kasnije jednako
tako fiksirana uz euro. U to ratno doba državni proračun iznosio
je svega 23 milijarde kuna, da bi danas 25 godina kasnije iznosio
147 milijardi. Slično se događalo i na lokalnoj razini. S obzirom
da ratne godine ipak posebna situacija, da je u sjeni rata
provedena pljačka stoljeća koju se u nas službeno naziva
privatizacija, pomaknuli smo se koju godinu kasnije kad je euro
već uveden, a ekonomska situacija u Hrvatskoj koliko-toliko
stabilizirana. Dakle, u 2003. smo godini i govorimo o rebalansu
proračuna koji je iznosio 135 milijuna kuna. Da bi dobili
današnju vrijednost, moramo dodati inflaciju u tih 15 godina koja
se da izračunati online inflacijskim kalkulatorom i koja iznosi
36 posto. Drugim riječima, ono što je 2003. vrijedilo 135
milijuna kuna, danas vrijedi 183 milijuna kuna. Gradski proračun
Grada Karlovca za 2020. planiran je u vrijednosti od 362 milijuna
kuna. Znači, Grad Karlovac raspolaže s duplo više novca nego
prije 15 godina. S tim saznanjem nameće se pitanje: živimo li
duplo bolje, to jest uživamo li u gradu koji je infrastrukturno i
na sve druge načine dvostruko bolji? Gradi li gradska uprava i
ulaže dvostruko u Karlovac nego prije 15 godina? Kako to da
danas, karikirano, najveća infrastrukturni zahvat u proračunu
bude nekakav rotor na cesti, a u doba Vukelića, strogog i
poduzetnog gradonačelnika, pa kasnije Johe, smo izgledali puno
ambicioznije i, doduše nerijetko uz pomoć države i EU, probijali
podvožnjake da spojimo Grabrik i Rakovac, uređivali kompletan
Korzo i Ulicu Banija, gradili mostove, gradske prstene, stambene
katnice za socijalno ugrožene…Danas s dvostruko većim proračunima
se čini, osim rijetkih iznimki, da samo lickamo i dotjerujemo
grad. Je li u pitanju nedostatak novca ili ideja, ili je možda
birokratski aparat javnih službi toliko velik i toliko gladan da
ga ni 362 milijuna ne mogu zasititi?
“Usvojen treći rebalans ovogodišnjeg proračuna”,
Karlovački tjednik, 25.12. 2003.
Na posljednjoj ovogodišnjoj, 27. po redu sjednici karlovačkog
Gradskog vijeća usvojen je treći ovogodišnji rebalans gradskog
Proračuna.
Rebalans je trebalo napraviti zbog većih odstupanja kako na
prihodovnoj, tako i na rashodovnoj strani, a sagledavajući
ostvarenje prihoda i rashoda u razdoblju od 1. siječnja do 30.
studenoga ove godine. Tako su ukupni prihodi i primici ovim
rebalansom planirani u iznosu od 135,18 milijuna kuna, što znači
da su za oko 10 milijuna kuna manji u odnosu na zadnji plan. Pri
tom je najveće smanjenje kod pomoći iz državnog proračuna za 3,4
milijuna kuna, porezni prihodi manji su za 1,93 milijuna kuna,
prihodi od administrativnih pristojbi i po posebnim propisima
manji su za 2,74 milijuna kuna, a ostali prihodi za 2,08 milijuna
kuna. Najveći iznos smanjen je za kapitalne pomoći iz državnog
proračuna za izgradnju “užeg gradskog prstena” i to za 2,8
milijuna kuna, jer se planirani otkup zemljišta i objekata nije
mogao obaviti zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, tako da
ta sredstva tijekom godine nisu realizirana.
Što se tiče rebalansa Proračuna, važno je naglasiti da su njime
predviđena i dodatna sredstva za isplatu božićnice
umirovljenicima samcima. Riječ je o 750 osoba za koje su
predviđena sredstva povećana za 50 tisuća kuna, tako da svakoj
osobi pripada po 200 kuna božićnice….
Pripremio Tihomir Ivka