O razlikama sadašnjeg demokratskog političkog sustava i onog koji
mu je prethodio, dakle onaj jednopartijski, moglo bi se ispisati
stotine stranica konkretnih slučajeva, što je logično. Manje
logični su paradoksi tih razlika, primjerice po prirodi oba
sustava samorazumljivoje je da za izlazak na izbore vlada veći
interes građana u demokraciji jer je “tržište” političkih ideja i
svjetonazora sasvim slobodno i građani mogu odlučiti o promjeni
pravca kojim neka država ili grad ide. Pa ipak, izlaznost na
izbore je bila neuporedivo veća u socijalizmu, kad se naizgled
nije moglo promijeniti ništa.
U slučaju koji ćemo ove nedjelje potkrijepiti pisanim tragom iz
daleke prošlosti, riječ je o još jednom paradoksu razlike između
socijalističkog sustava i demokracije. Protesti, javni,
organizirani i masovni morali bi biti imanentni demokraciji. No,
koliko se konkretno u Karlovcu možemo sjetiti slučajeva da su
ljudi izašli na ulice i pretestirali protiv bilo čega? Možda nas
sjećanje vara, ali na pamet nam padaju samo majke i obitelji
vojnika koji su se masovno okupili pod imenom Bedem ljubavi na
početku Domovinskog rata tražeći od JNA koja je još stolovala u
vojnoj komandi u Domobranskoj ulici da im vrati sinovi iz vojske
koja više nije bila ni jugoslavenska, a još manje narodna. Druga
iznimka koja potvrđuje pravilo da je ljude u vrijeme slobode
govora iz nekog razloga teško natjerati na organizirani bunt je
Facebook protest kad se 2011. u jednom danu skupilo za Karlovac
nevjerojatnih tisuću ljudi spremnih da čoporativno galame protiv
trule političke elite.
U socijalizmu pak masovno se protestiralo protiv svega i svačega
i izražavala javna organizirana podrška ssvemu i svačemu. Iako su
“mete” bile odabirane strogo kontrolirano, a izuzev Hrvatskog
proljeća nije bilo protesta uperenih protiv vlasti i Tita (a i
Hrvatsko proljeće je bilo tek sukob među frakcijama komunista),
postojala je svojevrsna kultura masovnog prosvjedovanja. Radnici
su štrajkali i obustavljali radove zbog slabih plaća ili uvjeta
rada, a uz podršku nadređenih bili su i poticani da demonstriraju
u onome što vlasti ideološki odgovara. S obzirom da je
Jugoslavija s Titom vješto balansirala na žici između dva bloka
za u desetljećima hladnoratovske svjetske podjele, u Karlovcu se
organizirano protestiralo i protiv intervencije SSSR-a u
Čehoslovačkoj i protiv Vijetnamskog rata i imperijalističkih
tendencija SAD-a.
U konkretnom slučaju u nastavku teksta, karlovački radni narod je
digao glas i protiv izraelske agresije na arapske zemlje 1967.
Odnosi u toj regiji nisu se u pola stoljeća mnogo promijenili,
Izrael i dalje pedalj po pedalj, selo po selo, istiskuje
Palestince i širi okupirano područje uz svesrdnu pomoć SAD-a. Kad
smo bili “neslobodni” i živjeli u nenarodnom režimu, slali smo
protiv te nepravde protestna pisma sa zborova radnika i oštre
diplomatske note s razine države. Danas smo kao slobodni, a nitko
ni da pisne, pogotovo s najviših razina vlasti. Nije se oportuno
Washingtonu zamjeriti.
“Protesti protiv agresije Izraela”, Karlovački tjednik,
8. lipnja 1967.
Radnici karlovačkih komuna priključili su se u utorak 6. lipnja
protestima svih ljudi naše zemlje protiv agresivnog rata što ga
je poveo Izrael na arapske zemlje.
Niz radnih kolektiva su u toku prijepodneva održali protestne
zborove u svojim radnim organizacijama i uputili telegrame
Saveznom izvršnom vijeću i Centralnom komitetu Saveza komunista
Jugoslavije.
U telegramu što ga je poslalo 1500 radnika Jugoturbine okupljenih
na ovom protestnom zboru između ostalog se kaže:
– Najoštrije osuđujemo učinjenu agresiju Izraela na arapske
zemlje. Izražavamo najdublju zabrinutost zbog politike sile,
flagrantnog miješanja u unutarnje poslove arapskih zemalja ,
agresivnog zastupanja imperijalizma koji ugrožava mir u svijetu,
slobodu i dostojanstvo čovječanstva. Nama je svima jasna da
Izrael igra marionetsku, pijunsku ulogu u sklopu globalne
strategije SAD i da su Sjedinjene Američke Države inicijator i
pokrovitelj ovog nečovječnog gesta Izraela.
Oko 800 radnika Drvnoindustrijskog poduzeća iz Karlovca zajedno s
još 40 radnih organizacija poslali su iz Karlovca svoje pismene
proteste.
Pripremio Tihomir Ivka