Nećemo puno pogriješiti ako napišemo da je moderna povijest ovih prostora zapravo povijest kriza. Svejedno bila riječ o političkom ili ekonomskom kontekstu, mi smo gotovo stalno u krizi. Ako se i pojavi neko doba koje miriši na blagostanje, u stanju smo brže-bolje sami izmisliti neku krizu. Kroz desetljeća, s koljena na koljeno razvili smo neku vrstu stockholmskog sindroma naspram krize; mi smo njeni zatočenici, ali s vremenom više ni ne znamo živjeti bez nje.
Socijalistički sustav naročito je bio bremenit po pitanju kriza zbog vlastite naravi. Politički ograničen i neslobodan, gajio je svojevrsnu paranoju, i uz stvarne ugroze, izmišljao vanjske i unutarnje neprijatelje. U ekonomskom pak smislu, s obzirom da nije funkcionirao na zdravim tržišnim osnovama, nego je bio centralistički kontroliran u jednoj dogovornoj ekonomiji, krize su bile neminovne. Krize nedostatka repromatrijala za industriju, kriza nestašica u trgovinama, kriza disbalansa uvoza i izvoza, kriza deviza…U nepreglednom popisu kriznih situacija u lokalnim novinama od prije četrdesetak godina nabasali smo na još jednu – kamionsku krizu. U nastavku možete pročitati o čemu je riječ i shvatiti da – kolikogod smiješno zvučalo – problem je očito bio stvaran i velik. I danas imamo stvaran i veliki problem, ali obrnut, naime imamo krizu viška vozila, posebno onih službenih što ih na naš račun gomilaju bahate političke elite. Ili je to zapravo kriza morala?
“Kamionska kriza”, Karlovački tjednik, 7. lipnja 1979.
Karlovački Autotransport, jedina radna organizacija u karlovačko-kordunskoj regiji koja se bavi javnim prijevozom, ne može ni izdaleka zadovoljiti narasle potrebe privrede za prijevoz roba. Do ove zabrinjavajuće situacije došlo je nakon nedavnih ograničenja vožnje motornim vozilima, ali i ponajviše zbog nedostatka raznih vrsta teretnih vozila. Tako trenutno Autotransport očekuje isporuku već plaćenih pet vozila i sedam poluprikolica.
Postojećih 44 teška i 34 laka teretna vozila Auto-transporta nosivosti je oko 1300 tona. Potrebe su daleko veće. Zbog toga se za prijevoz mora čekati u redu, unatoč zalaganju radnika Autotransporta. Od svih kapaciteta ova radna organizacija stavila je na raspolaganje prvredi regije dvije trećine nosivosti vozila. Računajući na porast potreba za prijevoz, naručeno ie i plaćeno veći broj voznih jedinica čija je vrijednost 32,6 milijuna dinara, ali je dosad, iako su rokovi već prošli, stiglo svega po pet Fiatovih i Rabinih šlepera. Još čudnije je da je za šlepere isporučeno svega četiri od 10 naručenih poluprikolica i zato šest vozila stoji na parkiralištu. Od šest Mercedesovih lakih kamiona stigao je s amo jedan, te jedna od dvije auto-dizalice. Zbog nedostatka deviza ne može se ni ugovoriti isporuka novih šest šlepera s priključcima.
“Nedostatkom kamiona i porastom potreba za prijevoz roba mi smo stavljeni u izuzetno tešku situaciju. Unatoč svim zalaganjima već plaćena vozila nam ne stižu, a sve češće su primjedbe korisnika naših usluga. Poduzeli smo sve mjere da što racionalnije i optimalnije koristimo postojeća vozila, ali ni to nije dovoljno. Pojačanim iskorištavanjem češći su i kvarovi. Ovih dana otvorili smo i poslovnicu u kojoj se mogu dobiti usluge drugih prijevoznika”, rekao je Janko Relić, direktor RO Autotransporta. Kamionska kriza ne vlada samo u našoj regiji, već i u čitavoj zemlji. Prema posljednjim podacima, našoj zemlji trenutno nedostaje čak 3300 teretnih vozila. Očito, radi se o problemu od šireg interesa, koji će zahtijevati sistemska rješenja. Dotad, korisnici prijevoza roba morat će imati dosta strpljenja. Da bi se ublažila kriza, privrednici bi morali tome dati i svoj prilog. Tako na primjer, iz Autotransporta poručuju, kapaciteti bi se daleko više iskorištavali ako bi se u radnim drganizaciiama osigurao istcvar i utovar roba u dvije smjene, te subotom i nedjeljom.
Pripremio Tihomir Ivka
