Listanje starih lokalnih novina, između ostalog, nudi pregršt
argumenata kako je Karlovac nekad puno veći grad negoli je to
danas slučaj i pritom ne mislimo na njegovu fizičku veličinu i
broj stanovnika. Bio je veći po entuzijazmu, po ambicioznosti, po
tome da nije priznavao primat nikome, nije valjao u blatu
provincijalne samodopadnosti. Političari su imali smjelije i veće
ideje od ovih naših današnjih velikih demokrata, pa je onda to
povlačilo za sebom i sve drugo, prije svega struku u raznim
oblicima ljudskih djelatnosti. Primjerice u urbanizmu i
arhitekturi, o čemu govori članak kroz 25-u obljetnicu postojanja
jednog projektnog biroa, prepisan iz jedne od prijelomnih godina
za ovu zemlju, turbulentne 1971.
Ostaje upitnik iznad glave kad danas čitamo o zaista impresivnim
brojkama i uspjesima projektnog ureda AGI-46 koji je nekad
zapošljavao desetine arhitekata i koji je podijelio sudbinu
mnogih uspješnih poduzeća, odnosno sveden je na nevažan privredni
subjekt u vihorima pljačke koju od milja zovemo privatizacija.
Kako smo nekad nešto mogli, a u zadnjih 25 godina se niti imamo
čime posebno pohvaliti u karlovačkom urbanizmu niti se možemo
sjetiti što je to iz karlovačkih projektnih ureda izašlo, a
usporedivo je s postignućima AGI-ja 46 iz zlatnih dana?
Vjerojatno je to posljedica gore naznačene uzročno-posljedične
veze. Kakva politika, takva struka.
“Srebrni jubilej AGI-46: Neboderi niču i na stolu”,
Karlovački tjednik, 9. prosinca 1971.
Od više milijuna kvadratnih metara stanova, industrijskih
objekata, poslovnih prostorija škola i bolnica izniklo je
posljednjih 25 godina u cijeloj Jugoslaviji, gotovo milijun toga
ogromnog prostora nacrtan je na stolovima inženjera i tehničara
karlovačkog projektnog biroa AGI-46. Dok su 1946. godine trojica
ljudi (među njima samo jedan inžinjer), grbili leđa nad crtaćom
daskom (a jedan od drugoga je posuđivao jedini trokut), danas
trideset inžinjera i tehničara stvaraju projekte u modernom
poslovnom prostoru u Karlovcu i Zagrebu.
Priča o jednom napretku počinje teci od malih kordunskih bajti,
što su na brzinu podignute da narod ima kamo skloniti glavu, a
završava se na trideset modernih nebodera u Zagrebu čiji se
vrhovi ogledavaju u Savi, na gigantskom poslovnom tornju u
Savskoj (najviši objekt u zemlji sa svojih sto metara visine –
zgrada “Zagrepčanke” – op.a.), na karlovačkoj Robnoj kući (što se
upravo nadograđuje), na Školskoj sportskoj dvorani u Karlovcu i
mnogo većoj dvorani “Mladost” u Rijeci, hotelima u Karlovcu
(“Korana”) i Zagrebu (“Sport«), tvornicama (“Kordun”, Pivovara,
“Velebit”…), robnoj kući u Subotici … treba još mnogo
nabrajati da se ispuni milijun kvadratnih metara.
Inžinjeri Slavko Jelinek, Zvonko Jureša, Vlado Pažin i v.d.
direktora Nikola Sužnjević iznijeli su na konferenciji za štampu
samo dio podataka što se odnose na rad biroa u 25 godina.
Spomenuli su i sudjelovanje projektanata na natječajima u zemlji
(nova gradska biblioteka u Karlovcu, Split, Zagreb, Subotica,
Sisak . . .) i inozemstvu (Oberhof), sudjelovanje na izložbama
(Zagreb. Sarajevo, Karlovac . . .) Sutra počinju i manifestacije
u povodu 25-godišnjice postojanja biroa AGI-46. Da ta proslava ne
bi ostala u uskom krugu u “Agiju” su odlučili da budu
pokrovitelji kazališne izvedbe Mihalićeve “Grbavice”, a za
javnost priređuju i izložbu svojih radova.
Pripremio Tihomir Ivka
