“Jede se kavijar, pije se džin ima se para, ima se s’ čim,
ponekad trava, nikad heroin, jer ja sam guzonjin sin”… Ovako
nekako bi se ova slikovita pričica smještena u predratno
Sarajevo, mogla precrtati i na predratni Karlovac. Možda je od
ovih stihova za Karlovac primjerenija jedna druga pjesma, ona
Ramonesa, “Now I wanna sniff some glue” jer je ljepilo bilo
najeftiniji i najbrži način za “šlagiranje”. Ipak, koliko god se
u predratno vrijeme podizala panika oko porasta broja narkomana,
teške droge su slabo ili nikako dolazile do Karlovca.
Čak i one koje bismo s vremenske distance mogli svrstati u
kategoriju djece “crvene” aristokracije, svoju dokonost i
bogatstvo nisu upražnjavali posezanjem za težim drogama. One su u
Karlovac došle nekako za Domovinskog rata, jer se iz opće
depresivne atmosfere pojavila potreba za uži krug klijentele, ali
možda i banalnijeg razloga: postale su dostupnije, prije svega
kanalima iz Zagreba, ali i iz pravca juga preko vpjnika koji bi
se iz ovog ili onog razloga našli u Karlovcu, a prije rata imali
su veze s narkomanskom scenom dalmatinskih gradova. No, osim tog
ekscesnog razdoblja koja su kasnije rezultirala s nekoliko tužnih
smrti od predoziranja, Karlovac nikad nije imao zabrinjavajuću
narkomansku scenu. Ovislio je to svakako i politici PU
karlovačke, ovisno o tome tko bio načelnik i zauzimanja stava da
li ganjati klince koji zapale joint u parku ili imati nultu
toleranciju na svaki znak da u Karlovac dolaze teške droge, prije
svega letalni heroin. Poznavatelji scene kažu da se broj
heroinskih ovisnika danas u Karlovcu može nabrojati na prste
jedne ruke što je svakako podatak s kojim možemo biti zadovoljni.
Da se poslužimo neutralnim rječnikom političara, možemo reći da
je situacija po tom pitanju u Karlovcu stabilna s tendencijom
stagnacije. A kako je bilo u vrijeme kad je droga još bila tabu
tema, marihuana trpana u isti koš s heroinom i kokainom, a
Apaurin smatran sredstvom za drogiranje mladih? Odgovor
pročitajte u tekstu u nastavku, “posuđenom” iz sad već davne
1982. godine.
“Raste broj narkomana”, Karlovački tjednik,
21.01.1982.
Na temelju raspoloživih podataka dobiva se dojam da narkomanija
poprima sve šire razmjere i u Karlovcu. Prema procjenama
stručnjaka, odjela za borbu protiv narkomanije karlovačkog OSUP-a
i liječnika u Medicinskom centru iz Karlovca, danas u gradu ima
pedesetak narkomana. Međutim, vjeruje se da je to tek trećina
stvarnih uživalaca droge u Karlovcu. Također jer zamijećeno da se
narkomanija ozbiljno širi među mladima, a zabilježeni su i
primjeri da su na liječenju bile djevojčice stare 13 odnosno 14
godina.
– Narkomanija nije nepoznanica u našem gradu jer smo se prvi put
sa širim razmjerima ovisnosti sreli početkom sedamdesetih godina
kada je u Karlovcu bilo dvadesetak narkomana, kaže Božena
Mihaljević, rukovodilac Neuropsihijatarskog odjela karlovačkog
Medicinskog centra.
– Sljedeći val narkomanije zamijećen je prije četiri-pet godina
kada je osjetno povećan broj narkomana, a slična pojava
registrirana je i lani. Ako bi se željela povući neka paralela
između ovih karakterističnih razdoblja, mislim da valja upozoriti
da se narkomanija sve više uvlači u školske klupe, među djecu
mlađu od 18 godina.
Karlovački narkomani troše sve droge, čak i one najskuplje i
najopasnije. Međutim, najviše se koriste tablete koje u
kombinaciji s alkoholom imaju gotovo identičan učinak na
organizam kao i narkotici. Uz to osjetno je povećan broj ovisnika
koji snifaju ljepilo. Ova pojava posebno je zabilježena među
najmlađima koji i najčešće, zbog prevelike količine udahnutih
para, završavaju u bolnici.
U razgovoru s liječenim narkomanima saznali smo da se od lijekova
najviše koriste: Tevor, Apaurin i barbiturati, odnosno lijekovi
koje liječnici izdaju pod strogom kontrolom i samo odraslim
osobama.
U karlovačkom OSUP-u i Medicinskom centru jednodušni su u ocjeni
da je u gradu zakazala preventivna akcija na suzbijanju
narkomanije, odnosno da je najveći teret u suzbijanju ovog
društvenog zla pao na specijalizirane službe OSUP-a i Medicinskog
centra…
Pripremio Tihomir Ivka
