Srbin iz Valjeva tužio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
nezadovoljan što mu nisu isplaćivali mirovinu od 1991. godine do
2001. godine. Mirovinu je, kaže, primao redovito sve do 1.
listopada 1991. godine, onda je prestala dolaziti a da pritom
nije primio odluku ili rješenje od tuženika kojom bi mu prestao
status korisnika mirovine.
Navodi i da je njegovo prebivalište bilo na području obuhvaćenom
oružanim sukobima, pa da zato nije bio u mogućnosti osobno
primati isplatu mirovine za navedeno razdoblje, kao i da je
mirovinu počeo dobivati nakon što se privremeno vratio u RH. Od
tuženika je 4. travnja 2002. godine zatražio isplatu dospjelih, a
neisplaćenih mirovina, na taj zahtjev tuženik nije odgovorio pa
tužitelj smatra da vrijedi presumpcija predviđena Zakonom u općem
upravnom postupku o odbijanju njegovog zahtjeva, te je stoga
podigao tužbu. Tužbeni zahtjev, odnosno svotu, u njemu nije
specificirao.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj korisnik
mirovine, ali su mu je prestali isplaćivati nakon što je tužitelj
1991. napustio stan i odselio na drugu adresu, a tuženiku nije
dostavio obavijest o promjeni adrese. Tuženik ističe da je rat
službeno završio u kolovozu 1995., pa se tužitelj već tada mogao
javiti u nadležnu službu tuženika što nije učinio već se prvi put
javio tuženiku tek 8. studenog 2000. sa zahtjevom za nastavak
isplate mirovinskih i invalidskih primanja, a nakon toga je
tuženik s danom 1. prosinca 2001. započeo s ponovnom isplatom
mirovine tužitelju. Ističe prigovor zastare te prigovor te da je
prema uredbi Vlade Republike Srbije koja je objavljena u
Službenom glasniku Republike Srbije nadležni mirovinski fond u
Srbiji tužitelju isplaćivao mirovinu umjesto mirovine koju je
ostvario u drugoj republici.
Sud je zasključio kako je tužitelj ranije izgubio postupak na
Upravnom sudu nakon što mu je HZMO odbio zahtjeve prije toga,
obrazloživši kako tužitelju ne pripada pravo na isplatu mirovine
u utuženom razdoblju.
KAportal.hr