U vrijeme najsnažnijeg razvoja Karlovca, a tome sad brojimo već
pola stoljeća, kad je grad snažno industrijaliziran i građen za
današnje standarde nepojmljivom brzinom, struka je smatrala da bi
Karlovac na ulasku u novi milenij mogao ući sa sto tisuća
stanovnika. Prema tim projekcijama dimenzionirane su
novoizgrađene javne građevine, od stambenih preko kulturnih i
obrazovnih do sportskih, kao i prometnice.
Prognoze se nisu ostvarile, Karlovac bilježi trend depopulacije
od osamostaljenja Hrvatske, što zbog teškog ratnog okružja, što
kasnije zbog propasti krupne privrede i slabih šansi za
zaposlenje s pristojnim primanjima. Svejedno, ostaje činjenica da
su gradski oci i stručnjaci koji su radili na planiranju razvoja
grada u to doba većinom gradili Karlovac primjereno današnjim
potrebama, no neke stvari su se stubokom promijenile, posebno u
stilu života njegovih građana i funkcioniranju obitelji.
Život u velikim obiteljima u kojima žive tri generacije gotovo da
je iščezao u gradskim sredinama, a kao posljedica javila se mnogo
veća potreba od planiranih za smještaj najmlađih i onih
najstarijih. Tako ni dan danas Karlovac nema dovoljno kapaciteta
u vrtićima, a isto tako ni u domovima za umirovljenike. To dakako
nije samo karlovački trend, tako je svuda u Hrvatskoj. Hrvatska
ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama. Uz
njih, tržišna ekonomija dovela je do osnivanja preko stotinu
privatnih domova i oko 300 obiteljskih domova. Javni domovi su
ostali želja mnogima jer je u njima usluga u većini slučajeva
bolja nego u privatnim gdje je sve u službi profita, a i bitno su
jeftiniji. Nije stoga čudo da je u javnim domovima (ukupnog
kapaciteta oko 11 tisuća), svoje mjesto čeka čak 70.000 ljudi
koji su predali zahtjev za smještaj. U karlovačkom Domu za
starije “Sv. Antun” potražnja za smještaj višestruko nadmašuje
njegov kapacitet. Koliko su se vremena promijenila, dokazuje i
bojazan od prije 30 godina kad je za tadašnje standarde ogromni
dom u Kukuljevićevoj ulici bio građen, da će biti teško popuniti
njegove kapacitete.
“Kako popuniti kapacitete?” Karlovački tjednik,
18.02.1988.
Kukuljivićeva ulica u karlovačkoj Zvijezdi sad već ima drugi lik,
zahvaljujući izgradnji Doma umirovljenika. Impozantno zdanje
postalo je dio gradske vizure. Kakva je sadašnja situacija s
objektom, početkom rada radne organizacije i useljenjem u Dom?
Najkraće rečeno, ubrzanim aktivnostima treba nadoknaditi
postojeća zakašnjenja u izgradnji te neće, izgleda, biti
pomjeranja roka za početak rada Doma, 6. svibnja, Dana općine
Karlovac…
Kad je počela akcija izgradnje Doma, isticalo se kakko je na
regiji sve više starih osoba, kako je mnogo zainteresiranih za
smještaj u Domu i kako se izdvajaju velika sredstva za smještaj
osoba u domovima po drugim regijama. Bilo je i drugih motiva za
izgradnju Doma ali su ovi, čini se, bili osnovni. I sada su,
dakako. No posljednje ankete daju paradoksalne podatkeda je malo
osoba zainteresiranih za smještaj u Domu. Prema sadašnjim
iskazima ima ih oko 150, a kapacitet Doma je gotovo 200 ležajeva.
Dva su tome uzroka. Prvi je prirodna želja starijih osoba da
ostanu u sadašnjoj životnoj sredini dokle god im zdravlje to
dopušta. Drugi je još uvijek nepoznata cijena smještaja, iako se
zna da će biti visoka i da će za gotovo svakog korisnika trebati
osigurati plaćanje razlike između cijene smještaja i iznosa koji
će se izdvajati iz njegove mirovine u tu svrhu. Izdvajat neće
samo SIZ-ovi već, prije svega, prema zakonskim odredbama, njihovi
potomci. S druge strane, sve je više potreba za stacionarnim
smještajem starih osoba, ima i socijalnih slučajeva, a tu su još
i osobe sa smetnjama u ponašanju.
Sva ta pitanja potaknuta su i na Sekciji za zdravstvo i socijalnu
politiku Konferencije SSRNH Karlovca i formirana komisija koja
treba provesti konačno anketiranje i sagledavanje potreba
korištenja Doma. Po svemu, kako je predviđeno, Dom će i dalje
biti namijenjen umirovljenicima koji u njemu žele zadržati
aktivnosti u društvenim, kulturnim i rekreativnim sadržajima.
Dakako, postojat će i stacionarni dio. Što se tiče popune
kapaciteta ona u početku i ne može biti stopostotna, već Dom
treba postepeno primati svoje stanovnike…
Bilo kako bilo, izgradnja Doma umirovljenika i njegov početak
rada ukazuje na krupne socijalne promjene u našem društvu na koje
treba pravovremeno i kvlitetno reagirati i, jasno, što je moguće
više ih predvidjeti i preventivno djelovati kako bi se ublažile
negativne posljedice.
Pripremio Tihomir Ivka
