Nakon dvije godine vraća se obaveza ugradnje razdjelnika, piše
riječki Novi
list kojem je ovu informaciju potvrdilo Ministarstvo
energetike i zaštite okoliša, isto ono koje je prošle godine
naručilo, platilo i objavilo studiju Ekonomskog instituta, koja
je pokazala da je ugradnja razdjelnika – ekonomski neisplativa.
– Obveza ugradnje i korištenja razdjelnika ostaje, stoji u
odgovoru ministarstva Tomislava Ćorića Novom listu na pitanje
predviđaju li izmjene Zakona o tržištu toplinske energije, koje
bi uskoro trebale ugledati svjetlo dana, daljnju ugradnju
razdjelnika. Razdjelnici su do sada ugrađeni u oko 104.000
kućanstava, preostala je ugradnja u još oko 50.000, koja je 2016.
zaustavljena, dok se ne pokaže jesu li isplativi.
Ministarstvo sad radi na izmjenama Zakona o tržištu toplinske
energije iz 2013. godine, koje previđaju nastavak ugradnje
razdjelnika, istim tim zakonom uvedenih prije pet godina.
U Ministarstvu se, piše Novi list, opravdavajući izmjene zakona, pozivaju na
dodatno usklađivanje s EU direktivom, makar je u startu, 2013.
godine, propušteno najvažnije što direktiva traži – ispitati
isplate li se razdjelnici, i koliko. Direktiva kaže da je
ugradnja razdjelnika opravdana ako se analizom utvrdi da je
tehnički izvediva i ekonomski isplativa, no Hrvatska takvu
analizu prije uvođenja razdjelnika nije napravila. Napravile su
je mnoge druge EU države pa je, primjerice, analiza u daleko
hladnijoj Finskoj, Švedskoj ili UK pokazala da su im razdjelnici
neisplativi jer suvlasnike u zgradama koštaju značajno više nego
što bi se dobilo uštedom na energiji.
Hrvatska je, podsjetimo, analizu napravila tek prošle godine,
nakon što su razdjelnici već bili ugrađeni u većini kućanstava.
Utvrđeno je i da razdjelnici donose energetske uštede, no i
da je dvojbeno jesu li one rezultat povećanja energetske
učinkovitosti, ili ipak straha potrošača od visokih računa, zbog
kojih su oni smanjivali grijanje, ili čak potpuno gasili
radijatore. S obzirom na to da većina potrošača kroz deset
godina, koliki je radni vijek razdjelnika, i uz uštede energije
neće povratiti početnu investiciju, zaključila je studija,
razdjelnici su neisplativi.
– Razdjelnici nisu brojila stvarne potrošnje toplinske
energije, nego samo jedan od načina raspodjele troškova
isporučene topline u neku zgradu. Od 2005. godine sve novogradnje
moraju imati ugrađena prava mjerila potrošnje topline za svaki
stan, a sve stare zgrade su dobile rok u kojem su morale
instalirati mjerenje na zajedničkoj toplinskoj stanici zgrade.
Time su zadovoljeni EU zahtjevi, pri čemu je trošak ugradnje
mjerila topline u toplinsku stanicu nekoliko tisuća kuna, dakle
višestruko manji od ugradnje razdjelnika u sve stanove. U
toplinskoj se stanici mjeri ukupna količina isporučene topline u
zgradu, koja se onda, prije razdjelnika, dijelila po kvadraturi
stanova. Ukupni računi potrošača u zgradi ne mogu biti ni veći
niti manji od količine topline izmjerene na »ulazu« u zgradu. I
uz razdjelnike, u izračun troška grijanja sada se također uzima
kvadratura stana, piše Novi list.
ugradnje i korištenja razdjelnika ostaje, “jer mjerila
toplinske energije na zgradi nisu zamjena za ugradnju
razdjelnika nego, dapače, komplementarne mjere koje jedna drugu
nadopunjuju”. Ustanovljeno je, kažu, da sve zgrade nemaju svoja
zasebna mjerenja, tako da u njima stvarna potrošnja zgrade nije
mjerena. Kako tu onda, pravično, pomažu razdjelnici, nije
jasno.