Zamišljena u socijalizmu na sistemu solidarnog plaćanja i
proračunskog subvencioniranja, gradska je toplana desetljećima
svojim korisnicima isporučivala relativno jeftino grijanje pa su
sve nelogičnosti njenog funkcioniranja gurane pod tepih. A onda
su se s demokracijom mudraci u gradskim vlastima domislili
dokinuti socijalističke relikte u toplani, dakako ne po pitanju
stranačkog zapošljavanja, fingiranih natječaja za direktore,
održavanja sustava i prilagodbi tržišnim odnosima, odnosno
nužnosti da svaki stanar u zgradi plaća koliko ponaosob troši
energije. Kapitalistička i tržišna je postala samo cijena, pa je
toplana u međuvremenu postala noćna mora vlastitim korisnicima i
paradoksalno smislu svojega postojanja, počela isporučivati
grijanje skuplje od drva, mazuta, struje ili na bilo koji drugog
zamislivog načina grijanja stambenog prostora. Sve je to
rezultiralo epskim “uspjehom” gradske politike; otkad je toplane,
stanovi sa klasičnim grijanjem u Karlovcu na tržištu su počeli
vrijediti više od stanova s bezobrazno skupim centralnim
grijanjem . Ovih dana ne znamo bi li se smijali što radijatori
postaju topli ili plakali znajući da cijena grijanja u stanu od
50-ak kvadrata može doseći i preko tisuću kuna mjesečno,
četvrtinu plaće većine zaposlenih ljudi u ovom gradu.
Toplana je počela grijati prije više od 50 godina i s njom se
mnogi nisu usrećili ni u samim počecima. Kao ilustraciju
prilažemo kritički tekst o problemima s Toplanom kakav danas u
blaženstvu slobode govora u gradskom glasilu pročitati ne možemo.
A problem Toplane nije nestao, samo raste iz godine u godinu.
“Otkaz u nezgodan čas”, Karlovački tjednik, 2. studenog
1967.
Ono što se događalo prošle jeseni sa stanarima u novim zgradama u
Ulici Nade Dimić ponovilo se još jednom. Njihovi stanovi, koji su
inače spojeni s gradskom toplanom hladni su, jer su vrata toplane
zaključana otkada je s dolaskom proljeća prestalo da se loži.
Ovaj put a broj stanara je veći nego lani, jer se u međuvremenu
uselilo još nekoliko desetina obitelji. Oko 700 ljudi u 120
stanova hoda, bolje rečeno trčkara po kući zamotano u deke ili
obučeni kao da su izloženi vijavici.
Majke, odmah ujutro tjeraju djecu van gdje je toplije, a onu
manju odnose poznanicima ili rođacima čiji su stanovi zagrijani.
Ovi ljudi, puni gnjeva ne mogu razumjeti kako se dogodilo da
njihovi stanovi ostanu bez grijanja kada se temperatura spušta i
do nule.
…Stanari najveće optužbe upućuju na Stambeno poduzeće, koje je
ubiralo novac za grijanje. Nakon ovog slučaja neki odbijaju da
dalje plaćaju i stanarinu, a ako toplana ne počne raditi
uslijedit će posjet zgradi općinske uprave.
Do slične situacije došlo je prošle godine kada su stanari dobili
topli zrak iz toplane tri dana prije Nove godine. Tada je
stambeno poduzeće preuzelo toplanu i prema njihovoj računici
trebalo je plaćati 30 tisuća dinara mjesečno za grijanje. Ovakvu
cijenu stanari nisu mogli prihvatiti pa je došlo do kompromisa
prema kojem je utvrđena cijena od 1100 dinara za kvadratni metar
godišnje. Prema toj računici mjesečna cijena grijanja iznosila je
6 tisuća, koju su stanari plaćali preko cijele godine. Kad je ove
godine trebao krenuti topli zrak iz toplane njima je saopćena da
od toga nema ništa.
U Stambenom poduzeću gdje smo razgovarali s direktorom kažu da su
oni privremeno preuzeli toplanu i to samo za prošlu zimu jer još
uvijek nije izvršen tehnički prijem tog objekta.
To što su stanari plaćali preko cijele godine 6 tisuća ne odnosi
se na ovu nego na za prošlu zimu kad su se grijali – kaže
direktor Ladislav Sokač. “Mi smo, ustvari njih kreditirali, jer
su se grijali, a novac su kasnije davali.”
Poduzeću se zamjera da je loše poslovalo, jer se u toplani
trošilo ulje, a ne mazut koji je dvostruko jeftiniji. I za to
direktor Sokač ima objašnjenje: “Koristili smo ulje, jer se u
toplani iz tehničkih razloga nije mogao trošiti mazut. Nama je
inače bilo svejedno što ćemo uzimati za gorivo i sigurno bi
uzimali mazut da smo ga mogli upotrebljavati.”
I dok oko 120 obitelji i dalje živi u hladnim stanovima ovo
poduzeće odbija preuzeti toplanu na upravljanje dok se toplani ne
izda uporabna dozvola, dok se ne naplaćuju stvarni troškovi, dok
se ne osigura kontinuitet grijanja i dok se ne osigura pristupni
put toplani.
Pripremio Tihomir Ivka
