Iako je Androniko Lukšić sredinom 90-ih godina bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, iz nekog je razloga uz blagoslov prvog predsjednika RH Franje Tuđman kontrolni paket dionica jedne od najuspješnijih pivovara bivše Jugoslavije, one Karlovačke, čileanskom bogatašu hrvatskih korijena prepušten po teško objašnjivoj diskontnoj cijeni. U toj proto epizodi hrvatskog ortačkog kapitalizma Lukšići nisu donijeli očekivani procvat; pivovara je desetkovana u smislu broja radnika, a i Karlovačko pivo, njen osnovni proizvod prestigla je po svim parametrima čak i dotad inferiorna “Žuja”. Između ostalog i zbog toga što je – u ime kresanja troškova i maksimiziranja profita dakako – nekad slavno i slasno Karlovačko bilo bazirano na riži i kukuruznoj krupici, a ne na ječmu. Ono što hrvatski Čileanci u maksimiziranju profita iz bagatelno kupljenog ponosa Karlovca nisu ugrozili je ime i potencijal, pa su ni deset godina nakon kupnje preprodali za višestruki broj milijuna eura negoli su kupili tu našu imovinu od naše političke elite široke ruke.
Prošlo ljeto saznali smo kako je novi vlasnik Heineken skrenuo s “čileanskog” puta i vratio se u potpunosti starom receptu proizvodnje Karlovačkog na bazi hrvatskog ječma. Ne samo to, tom njihovom odlukom svanulo je mnogim poljoprivrednicima u Hrvatskoj, našim osiromašenim Slavoncima. Dalo se pročitati kako je pivarski ječam ponovno tražena roba na hrvatskom tržištu zahvaljujući svojevrsnom partnerstvu s Heinekenu i pravi dar s neba za domaće uzgajivače ove kulture jer je njena otkupna cijena od 5 do 20 posto viša od pšenice, a žanje se (a onda i prodaje), mjesec dana ranije nego tradicionalne kulture. I ono najvažnije, za razliku od pšenice, otkup je zagarantiran. Ono što nismo mogli pročitati da je u nakani da se protežira hrvatski pivarski ječam netko na potezu Heineken – država – lokalna vlast na neki način pokušao poticati proizvođače iz karlovačkog kraja. Možda smo lokalpatriotski sentimentalni za razliku od Heinekena koji se Karlovcu ponaša poput ambasade, odnosno eksteritorijalne jedinice s malo doticaja s područjem na kojem obavlja djelatnost i čije ime nosi na etiketi svog profitabilnog proizvoda, ali to je nekad bila najlogičnija stvar na svijetu. Sve što se za potrebe pivovare moglo proizvoditi u karlovačkom kraju, proizvodilo se čemu je dokaz i tekst u nastavku posuđen iz karlovačke bolje prošlosti.
“Prvi put u karlovačkom kotaru nove kulture”, Karlovački tjednik, 4. veljače 1960.
Ovogodišnji plan zasijavanja poljoprivrednih površina u karlovačkom kotaru predviđa osim hibridnog kukuruza i visokorodnih sorti pšenice zasijavan je većih površina novim kulturama, koje se dosad nisu sijale u kontrahaži u našem kotaru. Ove godine će se prvi put sijati visokorodna sorta ječma zvana “Herta”, a predviđeno je, da se u zadružnom i privatnom sektoru zasije oko 2000 katastarskih jutara pivskoga ječma. No, budući da nisu nabavljene dovoljne količine sjemena, plan je smanjen za 1000 katastarskih jutara. Od toga broja zasijat će se oko 500 jutara na poljoprivrednim dobrima i ekonomijama, a ostalih 500 jutara zasijat će individualni proizvođači u kooperaciji sa zadrugama. Za ove površine osigurane su dovoljne količine sjemena i gnojiva, a Opći poslovni savez dat će stručnu pomoć, jer u zasijavanju ove za naš kotar nove kulture nemaju dovoljno iskustva ni poljoprivredna dobra i ekonomije niti individualni proizvođači. Opći poslovni savez osigurao je za jesensku sjetvu oko 500 tona sjemena visokorodnih sorti pšenice. I ove godine sijat će se u karlovačkom kotaru najviše pšenica sorte “San Pastore” “Produtore” i “Autonomija”, s kojima su prošle godine opće poljoprivredne zadruge, ekonomije i poljoprivredna dobra, a i individualni proizvođači, postigli najbolje rezultate. Osim toga, nabavljeno je i oko 500 vagona raznih vrsti umjetnih gnojiva za sjetvu, koja su već isporučena svim općim poljoprivrednim zadrugama. Da bi se postigla što veća proizvodnja žitarica u našem kotaru, obavljaju se u sklopu poljoprivrednih stanica razni pokusi na području općine Karlovac i Slunj. Ispituju se razne kombinacije upotrebe gnojiva, zatim optimalna gustina zasijavanja pojedinih kultura i slično. Osim toga, na nekim poljoprivrednim dobrima ove godine će se činiti pokusi sa združenom sjetvom. Ispituju se razne kombinacije, kao na primjer zajednička sjetva kukuruza i pšenice, kukuruza i krumpira i kukuruza i soje, koja se ove godine prvi put sadi u našem kotaru u kontrahaži.
Pripremio Tihomir Ivka
