U Karlovcu je ambicija političke vlasti za velikim građevinskim
projektima skromna i svodi se uglavnom na nužno; kad izgori
sportska dvorana hoćete-nećete morate graditi novu, kad vila u
centru grada nakon 50 godina uporabe odjednom postane zakonski
neuvjetna za vrtić (a usput i zapne za oko najbogatijim
karlovačkim tvorničarima), mora se izgraditi novi vrtić.
Vizionarskih poduhvata nema, osim verbalnog fingiranja i
blefiranja visokih ambicija u predizbornim kampanjama kad se
olako daju obećanja o bazenima, kinima, obnovi Zvijezde i
koječemu. Ali smo zato kraljevi lickanja, sitnih građevinskih
radova, spuštanja rubnjaka na cestama, postavljanju šume prometne
signalizacije, farbanju crta na cestama, održavanju javne
rasvjete…
Bolji poznavatelji kažu da za to postoji jak razlog, a nije
isključivo motiviran željom da Karlovčani budu sigurniji u
prometu i da bolje vide sebe i druge po mraku. U doba
nedemokratskog mraka, stvar je postavljena dijematralno suprotno.
Gradilo se i ulagalo u krupne kapitalne objekte, stambene,
društvene i proizvodne na sve strane. Za “sitnice” se slabo
marilo, javna rasvjeta se slabo održavala, ceste i signalizacija
još manje. Danas to zvuči neshvatljivo, ali tekst u nastavku je
dokaz da je određenim razdobljima Karlovac bio doslovno grad bez
prometnih “zebri”, što ponešto govori o prioritetima, ali i
kvaliteti tada korištenih materijala.
“Zebre”, Karlovački tjednik, 8. travnja 1971.
Na gradskim ulicama još nema obilježenih prijeza za pješake, a
vrijeme kada smo ih posljednji puta vidjeli jedva se i pamti. Na
gradskim saobraćajnicama svjedoci smo svakodnevnih nemilih scena
zmeđu vozača i pješaka.
Ljudi su navikli na one bijele crte, takozvane “zebre” na
pješačkim prijelazima (još iz vremena kad su bile obilježene), i
poštivali ih. Sada kad ih opet nema pješaci prelaze na istim
mjestima gdje se sjećaju da su bile “zebre”, ali to im mnogo ne
pomaže. Vozači se goropadno voze jer za njih na cesti nema
nikakvih znakova da je tu pješački prijelaz, sirene se deru i
kočnice cvile.
Ponegdje se dogodi da je neki pješak i zakačen vozilom a tada je
narvno kriv taj jadnik na kojeg iz vozila poteče bujica pogrdnih
riječi i izraza.
Ipak ima i među vozačima iznimaka, uglavnom među onim domaćim
koji se sjećaju gdje bi trebale stajati zebre i obazrivo
propuštaju kolone pješaka. No najveća opasnost leži u onim
vozilima koja dolaze iz drugih krajeva i njihovi vozači nisu
dužni pogađati gdje se, na primjer, u najfrekventnijoj
karlovačkoj ulici – na Korzu ili Baniji nekad nalazila zebra.
Prijelaze u gradu jednom godišnje obilježava komunalno poduzeće
“Cesta” i to kada im stignu sredstva od Općinskog putnog fonda .
U “Cesti” ističu da su to vrlo mala sredstva, dostatna samo za
najosnovnije obilježavanje, a ne i da se to radi dvaput godišnje.
Ove godine zebre će biti postavljene navodno uoči 1. svibnja.
Nije teško pogoditi da se neće dugo održati i da ih već u rujnu
nećemo moći raspoznati. Trebamo se upitati zar nije konačno
vrijeme da naš grad dobije kvalitetnije obilježene prijelaze, na
primjer od plastične mase kao u nekim drugim gradovima, time bi
se sigurna dobile dugotrajnije uštede, veća sigurnost u
saobraćaju i konačno prava briga o čovjeku.
Pripremio Tihomir Ivka
