Sva birališta su zatvorena, a za nekoliko sati počet ćemo
dobijati konture toga tko će u naredne četiri godine voditi naše
gradove, općine, županije… za pretpostaviti je kako će u većini
gradova biti i drugi krug izbora za gradonačelnika, ali već
večeras saznat ćemo sastave gradskih vijeća, što može biti i
znatno “jači” argument u nečijim rukama.
Iza nas je, bizarno ali istinito, istovremeno najmirnija i
najprljavija predizborna kampanja u povijesti hrvatske
neovisnosti. Barem kada govorimo iz kuta Karlovca, ali isto stoji
i za gotovo cijelu županiju (ponešto je trzavica bilo u Dugoj
Resi).
Dakako, neizbježna je bila pokoja svađica – bilo ih je na
relaciji Matanić-Petračić, Sinčić-Most, Sinčić-Petračić, no u
suštini iza nas je jedna prilično mirna politička kampanja u
kojoj su, štoviše, gotovo svi kandidati isticali otvorenost da
nakon izbora, bez obzira na rezultate, pruže ruku svima koji žele
surađivati u izgradnji boljeg Karlovca. Svaka politička izjava
automatski dolazi pod povećalo, ali i pod sumnju, no bilo bi
lijepo vjerovati da će zaista tako biti.
Bijes na društvenim mrežama
Međutim, u pozadini relativno mirne političke borbe, odvijao se
festival histerije, mržnje i bjesnila na društvenim mrežama.
Hrvatska uvijek malo kaska za svijetom pa dok su u nekim zemljama
(Norveška, Švedska…) komentari na internet portalima ili
zabranjeni ili potpuno ograničeni, hrvatski internet trolovi tek
su se sada razmahali u punini. Dakako, ne mislimo na sve kritike,
bilo je i onih uravnoteženih, onih koje su pogađale “u sridu”,
onih koje su oštre, ali i zaslužene, no gotovo da nije bilo
političkog teksta ili intervjua pod koji se nije sjatila i legija
trolova s ciljem da što više ispljuje i izvrijeđa svakog
kandidata. Nije to bio slučaj samo u Karlovcu (i Zagrebu koji nam
je zahvaljujući krajnjoj centraliziranosti državnih portala
također “lako dostupan” za pregled) – ne, diljem Hrvatske
internet komentari, u nečijoj utopijskoj zamisli zamišljeni kao
mjesto za razmjenu mišljenja, ideja, kritika… pretvoreni su u
školski WC u kojem najgori đaci, za vrijeme markiranja, ispisuju
najveće bljuvotine kojih se mogu sjetiti, smijući se pritom sami
sebi. Izrugivanje fizičkog izgleda, optužbe i klevete, grube
uvrede, iznošenje privatnih podataka, u Karlovcu nešto manje ali
i kod nas je bilo i suludih priča o “crvenima”, “crnima”,
ustašama, komunjarama i partizanima.
I potpuno je nebitno koja ste strana, lažni ogrtači su isti. Tako
će jedan oporbeni stranački trol pod nadimkom “Karlovac u srcu”
iznijeti nevjerojatnu količinu budalaština i laži o vlastitom
gradu kako bi popljuvao HDZ, a njegov će možda vladajući, a možda
i također oporbeni (ali druge boje) kolega trol, s nezavisne
liste izdvojiti jednu nisko plasiranu osobu kako bi iznosio
nebulozne privatne stvari potpuno nevezane s politikom.
Velika pogreška bi bila misliti da su takvi trolovi većina, ali
još veća pogreška ignorirati njihovo postojanje i smijuljiti se,
trljati ruke, ili ponekad i dijeliti njihove mentalne dijareje
zato jer su u tom trenutku, naizgled, na vašoj strani.
S druge strane, ponegdje je riječ i o onima koji su s pravom
ogorčeni i osjećaju se obespravljeno pa političari svih boja
moraju razmišljati i o tome.
Utopija (?) o većini od 13 iskrenih
Bez obzira tko će za nekoliko sati slaviti, a tko biti razočaran,
bilo bi, zato, zaista jako lijepo da se sjete svojih predizbornih
riječi o suradnji sa svima koji Karlovcu žele dobro. Raditi za
dobrobit Karlovca može se, i mora se, i iz oporbe – u protekle
četiri godine to nije bilo moguće, ali ne znači da neće biti i u
naredne četiri, čak i ako na vlasti ostane ista opcija. Jer,
lokalni izbori ne mogu se uspoređivati s državnima, i odličan
gradonačelnik može doći i iz najekstremnije desnice ili ljevice.
Jednostavno zato jer ga nitko neće pitati ništa osim toga – što
ćeš učiniti za nas.
Pobjednik će biti pod najvećim povećalom, tko god on bio, a
svi mi kao građani moramo ga držati za riječ i podsjećati ga na
obećanja. Poraženi će već za par sati imati prvi test zrelosti.
Na izbor im je pasivna agresija koju je na proteklih nekoliko
izbora u Karlovcu upražnjavao prije svega SDP (aha, ako je vama
dobro onda u redu, očito još niste sazrijeli da mijenjate
vlast…) ili dizanje glave, pokazivanje zrelosti i nastavak
političke borbe za boljitak svoje sredine. Jer, oni koji će nakon
jednog poraza plakati, vrijeđati pobjednike i odustati – i
bolje da nisu dobili naš glas, jer ih Karlovac i mi i
nismo interesirali.
Uostalom, jedna od suštinskih vrijednosti demokracije je i
priznavanje poraza, ali i načelo o “100 dana mira” za novu vlast.
Tko god formirao gradsko vijeće i tko god postao gradonačelnik,
dajmo mu 100 dana mira da pokaže svoje planove i namjere.
A, svi zajedno, u naredne četiri godine vijećnici i kandidati
mogu učiniti ponešto i po pitanju društvene atmosfere. Sabor je
mjesto za sukobljavanje političkih pogleda, gradska vijećnica
mora biti mjesto na kojem svaki od 25 vijećnika misli
prvenstveno na svoj grad. Dakako, to je utopija. No, iz
perspektive osobe koja voli ovaj grad i želi u njemu ostati –
nadam se da će ih biti barem 13. Ne 13 “hadezeovaca” ili 13
“oporbenjaka”, nego 13 ljudi kojima će interes vlastitog grada,
prijatelja i djece koja ovdje odrastaju, biti ispred boje
stranačke iskaznice u džepu i “stranačke stege”. Možda onda,
kratkoročno, mali od bratića neće dobiti sutra posao u
Inkasatoru, ali će, dugoročno, za koju godinu, i mali od bratića
i još stotine pa i tisuće ljudi dobiti kvalitetan posao. I za
četiri godine ćemo opet razmišljati za koga od vas da glasamo,
jer ćemo biti ovdje, a ne u Dublinu ili Stuttgartu.
Jednako tako, i građani moraju shvatiti da postoje stvari i
projekti koji su gradski, naši, i ne promatrati ih kroz prizmu
toga je li ih proveo njihov favorit. Samo tako doći ćemo u
situaciju u kojoj predizborno vrijeme neće biti šizofreno i neće
ostavljati kod kuće više od polovice građana, već će označavati
pozitivno nadmetanje za boljitak svih nas.
Darko Lisac