Da se neke stvari u nas nikad ne mijenjaju, na ovom smo mjestu
gdje se čitaju stare novine i pročitano uspoređuje sa
sadašnjošću, utvrdili smo već nebrojeno puta. I uvijek sa
žaljenjem zaključili kako smo većinu loših navada iz socijalizma
preuzeli, a one dobre satrli, jer, bože moj, u socijalizmu je sve
bilo krivo. A nije bilo krivo, kao što u ovom našem nakaradnom
kapitalizmu i krnjoj demokraciji puno toga nije pravo. Tekst u
nastavku star pedesetak godina kao da je napisan jučer, metode
muljanja u građevinskom biznisu su iste, čak i postoci u
koruptivnom postupanju kod izvođenja radova za proračunski novac
odgovaraju onima danas. Nažalost, kako vrijeme odmiče, po onome
kako političari i politika funkcionira, sve smo sigurniji da mi
nikad nismo ni izašli iz socijalističkog sustava o kojem oni što
nas danas vode govore s prijezirom, samo su imena, zastave,
ideološki predznaci i politički idoli različiti. Metode muljanja
su samo unaprijeđene i sustav postavljen tako da se većina koja
je u nekad bila egzistencijalno sigurna i uživala pristojan
standard osiromaši, a manjina dodatno obogati. Dalo bi se tu naći
još “sitnih” razlika, a jedna se nameće sama od sebe. Prije 50
godina u doba diktature i jednoumlja ovakav kritički tekst u
nastavku je bio uobičajena društvena kritika, danas ga je u
Karlovačkom tjedniku nemoguće pročitati jer je “demokratska”
vlast u njemu suspendirala bilo kakvo kritičko mišljenje o bilo
čemu.
“Tko viče drž’te lopova?”, Karlovački tjednik, 18.
travnja 1968.
Poznata je i već otrcana priča o kradljivcu, koji nakon što je
izvršio krađu prvi drekne “drž’te lopova” i dade se u bijeg da bi
sa sebe skrenuo pažnju na drugoga. Ove “formule” i nehotice se
prisjećamo kad se govori o situaciji na građevinskom tržištu u
Karlovcu. Iako je o toj temi u posljednje vrijeme bilo dosta
govora i konstatirane slabosti i problemi, pa čak i ukazano na
nedostatke i nedozvoljene poslove koji sve više uzimaju maha,
neće biti na odmet da se pokuša ukazati’ na nosioce tih nezdravih
pojava.
Prevarit će se onaj tko očekuje da se direktno upre prstom i
jednostavno kaže: “kriv je taj i taj, jer je učinio nedozvoljeno
to i to”. No tako naivan vjerojatno nitko nije jer se “mutni
poslovi” obavljaju bez prisustva neželjenih svjedoka, a sud
uvažava samo dokaze, a neosnovane (točnije nedokazane) optužbe
osuđuje i kažnjava.
Drvlje i kamenje baca se na privatne poduzetnike, koji sve više
uzimaju velike poslove, na koje po zakonu nemaju pravo.
Izračunato je da su u posljednjih nekoliko godina privatnici,
njih desetak, napravili promet, kojeg se ne bi stidjelo ni
srednje građevinsko poduzeće pa čak da privatnik samostalno uzima
posao i kao kooperanta uzima društveno poduzeće. Zaista malo
neobično, zar ne? Poslovi se dobivaju kažu upućeni dobrim dijelom
direktnim putom, što često znači “ispod ruke” za protuuslugu, što
društvena poduzeća ne mogu činiti. No ima dosta slučajeva, da i
društvena poduzeća čine isto (često kažu da u konkurenciji
drugačije ne mogu dobivati poslove) samo sve umotavaju u zakonsko
ruho.
Prošlo godine je jedna karlovačka radna organizacija, kako kaže
odgovorni rukovodilac te organizacije, dobila ponudu da izvede
jedan posao, ali im je tom prilikom otvoreno rečeno da treba
“podmazati” sa oko 20 posto ukupne vrijednosti posla. “Posao” su
preporučivali i neki odgovorni faktori u Karlovcu, a kad ga je
radna organizacija kojoj je pod tim uvjetom ponuđen odbila, čuli
su se prigovori da su postali suviše bahati i ne prihvaćaju svaki
posao. U Karlovcu postoje nelegalne privatne grupe koje se služe
raznim makinacijama i uzimaju velike novce potpuno legalnim
formama. To je rekao rukovodilac jedne druge organizacije. Sistem
je jednostavan. Da bi se dobilo određeni kredit za izvođenje
radova potrebno je projekat za radove naručiti kod određene
organizacije, uz dakako daleko nepovoljnije uvjete, dakle skuplji
nekoliko puta od stvarne vrijednosti. Nije rijedak slučaj da
društvene organizacije protuzakonito povjeravaju velike poslove
privatnicima, iako znaju da oni nemaju pravo po zakonu izvoditi
takve radove. Privatnici obavljaju velike poslove u uvjetima kad
karlovačka izgradnja može zaposliti samo 40 posto raspoloživih
građevinskih kapaciteta, a sve je jača infiltracija građevinskih
poduzeća izvan Karlovca. Kad je na sjednici Odbora za
građevinarstvo Privredne komore raspravljano ovo pitanje
dogovoreno je da se uputi apel svim radnim organizacijama da se
pridržavaju zakona. Jer pojedini dosadašnji zahtjevi predstavnika
nekih poduzeća da se poštuje zakon pogodili su poput bumeranga
onoga tko je to zahtijevao. Jer zamjeriti se nekome u situaciji
kakva sada vlada na građevinskom tržištu vrlo je opasno, a kako
“nužda zakon mijenja”, neki rukovodioci građevinskih organizacija
otvoreno priznaju da se ne usuđuju čekati na licitacije jer se
boje da će neko iz konkurencije prije “uhvatiti posao” direktno,
pa su prisiljeni i sami putem veza tražiti posao direktnom
ponudom. Stanje je nesređeno ne samo u građevinarstvu već i u
projektiranju. Projektantske organizacije žale se da su u
nepovoljnijem položaju u odnosu na Zavod za urbanizam i
projektiranje, jer navodno naručioci vežu narudžbu projekta uz
lakše dobivanje građevinske dozvole i slično, pa traže da se
projektiranje odvoji od urbanizma.
Problema ima zaista sijaset i zato je i dogovoreno da se
organizira skup privrednih faktora kako bi se niz tih problema
analizirao i pokušao dogovorno riješiti. To je – a to svi
građevinarci i projektanti ističu – primarno i tek kad se
nesporazumi ove vrste riješe mogu biti stvoreni realni uvjeti da
se ozbiljnije počne razmišljati o integraciji građevinarstva u
karlovačkim okvirima. A građevinarci čini se pokazuju želju i
spremnost da do integracije i suradnje dođe, bez obzira u kojem
obliku.
Pripremio Tihomir Ivka
