Više gotovo nitko ne spori da je koncepcija Dana piva kakvu sad imamo na desnoj obali Korane zadnjih godina pohabana, odnosno da je riječ o manifestaciji koja može proći kao privatni biznis nevažan u društvenom smislu, ali ne ističe kao Karlovac izvan njegovih granica u bilo kojem smislu. Takvih desetodnevnih zabava ima gotovo u svakom zakutku Hrvatske, ime Dana piva se možda malo jače čuje samo na osnovu onoga što je bilo nekad, kad su Dani piva bili puno više od svakovečernjeg cupkanja uz lakonotne hrvatske glazbene zvijezde i Karlovačko pivo iz plastične čaše i kotlovinu.
Kao i u mnogočemu drugome, skloni smo razmišljati o “izvornim” Danima piva kao nečem inovativnom i duhovitom, sajmu piva začinjenom programom koji je bio složen s puno ukusa. Prvi Dani piva održani su 1984. godine i na samom početku to i je bilo tako. No, nije prošlo dugo da je s Danima piva napravljen otklon od originalne ideje, pa su se mogli čuti i kritički tonovi, ne puno različiti od onih koje slušamo danas. Naslov teksta “zašto samo narodna fešta?” i popratna ironična karikatura govore dovoljno sami za sebe.
“Zašto samo narodna fešta?” Karlovački tjednik, 22.09. 1987.
Ni nakon četiri godine održavanja Dana piva, ništa se značajnije nije promijenilo u koncepciji ove jedinstvene jugoslavenske manifestacije. Štaviše, čini se da ona stagnira i da su nužne hitne izmjene u organizaciji i provođenju te priredbe! Zašto i do kada će to biti samo “narodna fešta”!?
Ovogodišnje Dane piva ’87 posjetilo je stotine hiljada posjetilaca; Karlovčana, domaćih i stranih izletnika. Pojedene su i popijene ogromne količine jela i pića, naravno najviše piva. No čitava manifestacija svela se na ugostiteljsku ponudu i nastupe na pozornici na Trgu maršala Tita. Ipak, svakodnevne, ili bolje rečeno svakovečernje gužve bili su stalna slika u devet dana održavanja Dana piva.
Po tko zna koji put možemo konstatirati da se od ideje da to bude sajam piva svih proizvođača ovog pića u Jugoslaviji, pa i iz inozemstva, mjesto prezentacije novih proizvoda i ocjenjivanja kvalitete, nije se nažalost daleko odmaklo. Nevjerojatno je da Dani piva do danas nisu registrirani kao privredno-turistička manifestacija. Zato se za Karlovac i ne može reći da je sajamski grad, a što bi to značilo, ne treba posebno govoriti. Primjera radi, istaknimo da bi se na taj način izbjeglo plaćanje ne malih poreznih obveza. Kome to odgovara ili ne odgovara, teško je reći, ali je krajnje vrijeme da se ozbiljnije priđe organizaciji ove priredbe.
I organizacioni odbor Dana piva ’86 ukazao je u svom izvještaju nadležnim organima da se manifestacija ne može organizirati volonterski i stihijski, već da se mora taj posao obavljati profesionalno tokom čitave godine osnivanjem posebne radne zajednice. Također je istaknuto da se priredba mora proširiti na područje čitave Zvijezde pa i šire, jer bi se dislokacijom smanjila gužva, a pojedinim pivovarama omogućilo da daju vlastitu ponudu i kulturni program. Naravno, tako bi i pivovare bile zainteresiranije za dolazak u Karlovac, a na taj način mogla bi se ostvariti i znatna financijska sredstva. Koliko je to bitno, govori podatak da opada interes pivovara, jer je ove godine bilo četiri pivovare manje nego prošle godine, njih svega 11. Uz to, zbog stihije sve se čini u posljednji čas, pojedincima se daju široke ovlasti, pa sve ovisi o njihovoj sposobnosti i volji da učine nešto bolje ili lošije. O nekakvom organiziranijem dolasku domaćih i stranih gostiju, i nema nekog značajnijeg govora. Turističke agencije prekasno dobivaju programe Dana piva i ne mogu ih uvrstiti u svoju ponudu na domaćem i stranom tržištu.
I da zaključimo. Očito je došlo vrijeme da se Dani piva podignu na viši nivo, da postanu ono što su ustvari i trebali biti, ne samo “narodna fešta”, već jugoslavenska smotra piva i svih proizvoda vezanih uz pivarsku proizvodnju. Nedostatke i slabosti valja već sada ukloniti, onemogućiti utjecaj pojedinaca i monopolistička ponašanja, jer nam se može vrlo brzo desiti da ugasne ova manifestacija koju su građani odlično prihvatili, bez obzira na njihove manje primjedbe. profesionalnost i organiziranost mogu doprinijeti da Karlovac postane i ostane sajamski grad.
Pripremio Tihomir Ivka
