– No u Centar su dolazili i oni koji jednostavno ne žele ništa raditi, slože si sliku da im je to preteško i ujutro u 7 napuštaju Centar i vraćaju se u 8 navečer na spavanje, kaže nam Banić. Jedna od osnovnih stvari je da se korisnici nauče radnim navikama koje su u životu na ulici vjerojatno izgubili. Ima i onih koji dolaze samo prenoćiti jer ne žele raditi i ne odgovara im život u ovakvoj zajednici. Drugi pak nemaju higijenske niti druge navike, dolazili su pijani, pa narušavaju red i sinergiju zajednice. Takve osobe, kaže nam Banić, ne mogu se prilagoditi. Razne su životne priče dovodile i dovode ljudi u karlovački Centar za beskućnike. No većinu poroci, alkohol ili kocka, a ako se radi o kombinaciji, kaže nam Jurica, to je definitivan put u propast.
– Ljude pokušavamo zaposliti ovdje, ali i pronaći posao kako bi mogli napustiti sklonište i osamostaliti se. Nije to lak proces, dugo traje ali za vratiti čovjeka iz stanja neke letargije koja je trajala i duži niz godina, treba dosta vremena. Dajemo im i priliku za školovanje, te radne aktivnosti koje sami odabiru, navodi Banić. U Skloništu ima starijih, ali i onih srednje dobi, pa čak i jedan 22-godišnjak. Pokušava im se naći i posao izvan zajednice, neki odlaze na sezonske poslove koji su dobri, ali opet imaju i svoju negativnu stranu jer kad prestanu primanja, počnu problemi, od plaćanja najma stanja, tekućih životnih troškova nadalje. Neki se stoga ponovo vrate u Centar.
Pomažu Grad i Županija
– S financiranjem je uvijek problem, pa radimo projekte kojima apliciramo na fondove Europske unije. Radimo projekte i dužeg karaktera, no to je problem jer smo u tome potkapacitirani, no snalazimo se. Trenutno su u tijeku dva projekta, jedan bi nam doveo i socijalnog radnika koji bi tu bio zaposlen. Grad i Karlovačka županija godišnje daju 320 tisuća kuna. Imamo tri dežurne osobe na ugovoru o djelu, tri zaposlena u Udruzi, među njima je i jedan naš bivši korisnik, kaže Banić.
Otkad postoji ovo mjesto, više nema onog straha da će beskućnici stradati tijekom zime od smrzavanja ili požara po napuštenim zgradama kao što se nekad nažalost događalo. Bitno je da ljudi znaju, da ako ih životna nevolja i baci na dno da više nisu sami – da ima netko tko će brinuti za njih. No ni to neće biti dovoljno ako si ne probaju i sami pomoći.
KAportal.hr