U to nema nikakve sumnje, Karlovac je komunalno uređen mnogo
kvalitetnije negoli je to bio slučaj prije pola stoljeća . Da
budemo precizniji, Karlovac je naoko bolje uređen, asfalt je na
površinama i gdje ga treba i gdje ga ne treba, ali počesto po
pitanju kanalizacije, vrelovoda i ostalih važnih i skupih
komunalnih postrojenja ispod zemlje samo kamuflira godine guranja
problema pod tepih. U nekim stvarima kao da su Karlovac i njegovi
politički vođe promašili vrijeme. Nešto što je nekad bilo potreba
(i luksuz s obzirom na vječnu besparicu), dobili smo desetljećima
kasnije, ali ti sadržaji više nisu trebali nikome u vrijeme
konačne realizacije.
Dobra su ilustracija sportska igrališta na otvorenom. Prije pola
stoljeća nije bilo mobitela, televizije, PlayStationa, 300
programa na kućnom LCD TV ekranu monstruozne veličine naspram 66
cm dijagonale televizora s katodnom cijevi. Lopta je u takvoj
situaciji bila glavni izvor zabave za djecu i mlade. Na
košarkaškom igralištu u Šancu čekalo se na red za hakl, danas čak
i po najljepšem vremenu igralište zna biti sablasno prazno i
tiho. O igralištima koja su u zadnjih 20-ak godina niknula po
svim kvartovima, koja imaju ogradu, iscrtane linije, nove koševe
i golove s mrežama, da ne govorimo. Izgledaju kao svojevrsna
umjetnička instalacija u prostoru, na njima rijetko koga ima,
ponajmanje gradske dječurlije.
Prije pola stoljeća gradskim klincima su za zabavu bile dovoljne
četiri cigle ili štapa koji su “glumili” stative i jedna lopta…,i
uređena travnata površina. A boljih travnatih terena od gradskih
parkova nije bilo, pa je grad desetljećima imao profesionalnog
čuvara parkova koji je batinom rastjeravao uljeze željne igre na
otvorenom. Kao što vidimo iz pola stoljeća stare crtice, nove
generacije klinaca nisu trpjele takve vrste autoriteta i čak su
posezale za fizičkom silom da se izbore za svoje pravo na park.
“Pretučen čuvar parkova”, Karlovački tjednik, 18. svibnja
1968.
Do prije nekoliko godina čuvar parkova predstavljao je “strah i
trepet” za svu gradsku djecu. Danas se malo koje dijete boji
čovjeka sa štapom u ruci čiji se posao sastoji u čuvanju parkova
i ostalih gradskih zelenih površina. Travnjaci sve češće služe za
igru djece, pa komunalno poduzeće “Zelenilo” ima velike teškoće
oko njihova održavanja. Na drugoj strani poduzeću se prigovara da
ne vodi dovoljno računa o parkovima. U namjeri da se udovolji
takvim primjedbama, “Zelenilo” je angažiralo dvojicu čuvara, čiji
je jedini zadatak da iziđu na kraj s djecom.
Međutim, već sada kad su travnjaci tek ozelenjeli može se reći da
su čuvari izgubili bitku. Jedan je dao otkaz, nakon što je bio
fizički napadnut. Ostao je još Cvijan Živić u čuvarskoj službi.
Po svoj prilici neće ni on dugo ostati. Nedavno su i njega
pretukli. Nakon toga je otišao direktoru i rekao da ni za kakve
pare ne želi više biti čuvar parkova.
Pripremio Tihomir Ivka
