.
Prema službenim podacima iz Godišnjeg izvještaja o obrani za
2016. godinu, protiv MORH-a se vodilo 4159 tužbi iz područja
radnih sporova. Samo prošle godine Ministarstvo obrane dobilo je
novih 1596 novih tužbi iz tog područja. Najvećim dijelom, stoji u
izvješću, tužbe se odnose na prekovremeni rad, rad u turnusu,
dežurstva i stražu.
Ono što vojnika Tomislava M. izdvaja iz mase stotina drugih jest
presuđena svota, jer dosad javnosti nije poznato da bi nekom od
djelatnih vojnih osoba bio dosuđen toliko velik odštetni iznos.
Poznat je i slučaj petorice pripadnika protupožarne eskadrile
HRZ-a, kojima je prema sudskoj presudi MORH morao platiti nešto
više od milijun kuna jer im nije uredno isplaćivao dodatke na
plaću za prekovremeni rad, rad noću, rad u drugoj smjeni te rad
subotom i nedjeljom za razdoblje od 2003. do 2006. godine.
Svjestan problema, MORH već godinama u proračunima osigurava
sredstva za izgubljene tužbe.
U svojim odgovorima na tužbe vojnika u MORH-u se pokušavaju
obraniti tvrdeći da je Zakonom o službi u oružanim snagama bilo
propisano da djelatna vojna osoba ne ostvaruje pravo na plaću za
prekovremeni rad ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog
vremena, kao i da se dežurstva uređuju rasporedom dnevnog i
tjednog radnog vremena, ali im ta obrazloženja ne prolaze, jer
sud pojašnjava kako MORH nije imao propis kojim se reguliraju
materijalna prava njihovih djelatnika te da obračun u konačnici
nikako nije mogao ići na štetu tužitelja, koji su taj rad doista
obavljali.
U konkretnom slučaju, sudski postupak vodi se od 2009. godine,
tada za neisplaćena sredstva od 2006. godine, a kako je vrijeme
prolazilo, tužitelj je pribrajao nove odrađene, a nenaplaćene
sate, sve do 2015. godine. Dobiven sud na Općinskom sudu, a
presudu je potvrdio i Županijski sud 2011. godine, poništio je
Vrhovni i vratio na ponovno suđenje jer prema njihovu pravnom
shvaćanju nije “životno prihvatljivo da bi efektni rad djelatnika
trajao neprekidno 24 sata na dan – više dana uzastopno”.
Iako je i u tom novom postupku tužena RH u odgovoru na tužbu
osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sud je donio
presudu u korist vojnika. Obrazlaže kako nije sporno da je on
obavljao poslove na koje je raspoređen, da je radio prekovremeno
noću, subotama i nedjeljama i blagdanima, u dežurstvima i na
stražama, a da mu poslodavac za taj rad nije u cijelosti isplatio
dodatke na plaću, smatrajući da mu za taj rad pripada uvećana
plaća. Isto tako, sud nije prihvatio tezu da “nije moguće
neprekidno sedam dana uzastopno biti na straži”.
– Iz evidencije je utvrđeno da je tužitelj bio na straži sedam
dana neprekidno. Kada je bio na straži 24 sata, imao je 48 sati
slobodno pa ponovno i ponovno straža. Upravo to dokazuje da ono
što tužena smatra nemogućim, u naravi jest moguće i mimo svih
propisa, na koje se poziva tužena.
Dakle, vojnik stražar nema ‘redovan rad’ te ‘radni zadatak izvan
radnog vremena’ jer je straža jedan radni zadatak, koji traje, i
to dva sata straža, dva sata odmor, i dva sata priprema – odmor u
odori – obrazložio je karlovački sud, dodajući kako se pauza za
vrijeme obavljanja stražarske službe u trajanju od dva sata ne
može smatrati prekidom rada, odnosno dnevnim odmorom, nego se i
to vrijeme mora uračunati u ukupno radno
vrijeme, piše Jutarnji
list.