Nismo daleko od istine kad tvrdimo da je Grad Karlovac i
Karlovačka županija u svojevremenoj slijepoj ulici što se tiče
odlaganja otpada onako kako to priliči 21. stoljeću. Ali, moramo
reći da je po tom pitanju situacija ipak bolja nego ikad. Na
stranu to što već 40 godina koristimo “privremeno” odlagalište na
Ilovcu koje je godinama doslovno gušilo okolni kraj i što smo
tamo istovarili skoro milijun kubičnih metara komunalnog otpada,
određenim tehnološkim zahvatima uspjelo se postići da deponij
više ne smrdi kao nekada, a da su bajeri nastali kao posljedica
kopanja gline bili donekle sretno rješenje dokaz je da je stara
gusta hrastova šuma koja okružuje deponij i dalje živa. Ilovac je
bio loše rješenje, ali u doba kad su ekološki standardi bili
niski moglo se lako dogoditi da se izabere i mnogo gore rješenje.
O tome koliko smo se civilizirali u zadnjih pet, šest desetljeća
kao društvo i građani u odnosu na odlaganje smeća, najbolje
svjedoče napisi iz starih novina.
U doba prije Ilovca, grad koji je industrijski bujao i sa sela
privlačio novi proleterijat koji je malo mario za kulturu
gradskog življenja, cijeli je bio jedan veliki deponij. Smeće se
bacalo gdje se stiglo, čak nakupljalo i u podrumima novogradnji.
Nailazimo na kritičke tekstove kako noću nastaju divlja
odlagališta od Ruskog puta do Švarče, jedan tekst govori o tome
kako se otpadni medicinski materijal iz dispanzera na Baniji,
uključujući tu i igle i krvave zavoje, odbacuje u šipražje tik do
dispanzera! U dugim desetljećima zaboravili smo na takve stvari,
nešto smo se civilizirali po sili zakona, nešto zato jer nam se
isplati kao u slučaju plastičnih boca čije bacanje je kao da
bacite 50 lipa iz džepa, nešto jer gradska “Čistoća” svoj osnovni
posao radi bolje nego nekad, nešto smo postali ekološki svjesniji
sami po sebi. Sad nam slijedi zadnji korak. Da politički čelnici
shvate da vremena za gubljenje više nemamo, da je 40 godina
privremenog smetlišta na Ilovcu previše i da na otpad počnemo
gledati onako kako ga gleda napredni svijet: kao izvor nove
energije i zarade.
“Smeće dolazi do grla”, Karlovački tjednik, 21. ožujka
1974.
Na posljednjoj sjednici Skupštine općine Karlovac odbornici su
postavili nekoliko pitanja zašto se baca, a ne odvozi smeće s
područja nekih mjesnih zajednica. Tako je odbornik iz mjesne
zajednice Rečica upozorio da se uz cestu Karlovac-Rečica bacaju
stari kućanski aparati, razni odjevni predmeti, otpaci i drugo
smeće. Isto tako upozorio je da je u posljednjih nekoliko godina
postao “običaj” da građani bacaju raznovrsno smeće, otpatke i
uginule životinje u Kupu. Odbornik s Dubovca je rekao da se smeće
baca uz cestu kraj vojničkog groblja. I tu raste iz dana u dan
sve veća hrpa starih štednjaka, autoguma i raznih otpadaka. U
naselju Borlin situacija nije ništa bolja. Na Borlinu se nalazi
izvorište pitke vode za dobar dio građana Karlovca. Izvor je
ograđen žicom da bi se spriječio prilaz i zagađivanje izvora.
Međutim, oko dijela zaštitne zone, koja seže dijelom i u mjesnu
zajednicu Velika Jelsa, primijećeno je da građani iz ražinih
dijelova grada u noćne sate donose i bacaju smeće, kutije, stare
štednjake… I uz cestu IV reda Gornje Mekušje – Turanj raste
“smetlište”. Uz obalu Korane ima već toliko otpadaka i smeća da
je već došao u pitanje i pristup k obali. Ni u centru grada nije
mnogo bolje. Iza gostionice “Šanac”, na platou gdje su nekad
dolazili cirkusi, sada “raste” gomila smeća. Iako se iz ovog
malog broja navedenih primjera vidi kakva je situacija u gradu,
još ne postoji inicijativa ni od građana, ni od odgovarajućih
službi za održavanje mjeseca čistoće. U posljednje dvije godine,
kada je mjesec travanj bio proglašen za mjesec čistoće, odvezeno
je s gradskih ulica i parkova nekoliko tona smeća. A koliko bi ga
bilo sada?
Pripremio Tihomir Ivka
