Prema Kaznenom zakonu i po tumačenju Vrhovnog suda, krađa stvari
do 2.000 kn je bagatelno kazneno djelo. U praksi, ako u trgovini
ukradete stvari do te vrijednosti i budete uhvaćeni, policija
neće podići tužbu po službenoj dužnosti, privatno vas mora tužiti
vlasnik trgovine u kojoj ste uhvaćeni. I mnogi to pokušavaju
iskoristiti, bez obzira što je tehnologija napredovala i nikad ne
znate koja vas kamera može uhvatiti ili gdje je na robi sakrivena
elektronička zaštita. Kralo se, krade se i uvijek će se krasti.
No, krade li se kod nas više nego drugdje? Kad bi uračunali našu
političko/ekonomsku elitu dalo bi se zaključiti da smo nacija
lopova, no statistike o krađama u maloprodaji sugeriraju da je to
samo predrasuda. Prema zadnjim dostupnim podacima iz 2015. , u
hrvatskim trgovinama se ukrade robe u vrijednosti oko milijardu
kuna, što je oko 1 posto prometa u maloprodaji, što je pak u
granicama europskog prosjeka.
Hrvati su uglavnom živjeli pod tuđom čizmom pa je za gotovo svaki
oblik krađe lako bilo pronaći izliku, nije to kriminal već gotovo
patriotsko/moralni čin. Navike se teško mijenjaju, u socijalizmu
kad je sve bilo “naše” osjećaj da je krađa nešto loše poprimio je
nove dimenzije negiranja. U demokraciji, uz koju je kao logični
ekonomski prirepak došla i pretvorba društvenog vlasništva u
državno da nas o tome nitko nije ništa pitao, doživjeli smo
privatizaciju koju bi se najpreciznije moglo plastično opisati
kao pljačku stoljeća. Doznali smo nešto nove da su sad i naše
ekonomske i političke elite banditi gdje se podmićuje, krivotvori
i mažnjava na sve strane. Doznali smo, ali se nismo opametili. I
dalje uporno na izborima biramo one koji su nas osiromašili i
opljačkali. Hrvati su – da ne kažemo glup – očito prilično
mazohističan narod.
“Šteta od 5 milijuna”, Karlovački tjednik, 13. studenoga
1980.
Unatrag godinu dana, tvrde trgovci, u porastu su krađe u
samoposlugama. Nema pouzdanog podatka koliko kradljivci godišnje
odnesu, ali grube računice govore da se radi o šteti od oko 5
milijuna dinara. Međutim, ne znači da se u Karlovcu krade više
nego u drugim gradovima. U odnosu na oko 10.000 građana, koliko
dnevno prođe kroz četrdesetak samoposluga, broj otkrivenih krađa
je zanemariv. Otkrivene krađe zanemarive su i s financijskog
stanovišta u usporedbi s dnevnim prometom. Krađe u samoposlugama
ipak zabrinjavaju iz dva razloga: zbog očitog porasta i malog
postotka otkrivenosti.
Nema samoposluge u kojoj krađe nisu registrirane i kradljivci
(barem jednom) otkriveni. Kradljivci nisu probirljivi. Otuđuju
sve što se nalazi na policama: prehrambene proizvode, kozmetiku,
odjevne predmete, igračke, sportsku opremu, alkohol… do (skupe)
industrijske robe. Nekoliko primjera: Harmonika je zapela za oko
kupca Name-Karlovčanka. Onemogućen je nadomak izlaza, a
opravdavao se da harmoniku želi pokazati nekom ispred trgovine.
Mušterija srednjih godina probala je haljine. Obukla je tri, a
onda navukla i svoju i pokušala otići, ali je otkrivena na djelu.
Jedan kupac obukao je u “Tekstilki” kaput i nestao. U zamjenu je
ostavio svoj stari ogrtač. Mladi građanin uporno je otuđivao
kožne kapute. Otkriven je zalaganjem trgovaca. Jedna domaćica
pokušala je ukrasti dva kilograma brašna. Meta lakomislenih
potrošača bila je i električna gitara. Nema recepta što se
najviše krade, ali najviše otpada na sitne krađe: kavu, paste za
zube, rukavice, kozmetiku, parfeme, boce s pićem, uglavnom robu
koja se može gurnuti u džep, sakriti pod kaput, ili neprimjetno
spustiti u torbu. U prosjeku krade se roba do 200 dinara. Krade
se, međutim, gotovo svakodnevno i zabrinjava porast krađa.
“Ovo su, ipak sitne krađe u odnosu na skupu industrijsku robu i
uvozna alkoholna pića koja su sve češće na meti kradljivaca” –
kaže Josip Radočaj, poslovođa u samoposluzi Name-Karlovčanka.
“Zima je za nas najopasnija” – ističe Janko Hrvoj, poslovođa
Name-Karlovčanka i dodaje da kradljivci tada natrpaju mnoštvo
predmeta u kapute, bunde, zimske ogrtače i kišobrane. “Kada
odlaze u akciju mnogi ponesu i posebnu torbu. Opasne su i subote
i dani uoči praznika kada su gužve neizbježne, a lopovi to
uspješno koriste. Više nego inače kralo se i kad smo dobijali
artikle kojih nema dovoljno. Kod nas se najviše krade na odjelu
kratke pletene robe.”
Kradu djeca, ali i odrasli. Čak su trgovci skloni tvrdnji da su
odrasli opasniji od mališana. Direktor OOUR-a Maloprodaja PPK
Karlovac Pavao Pajić, kaže: “kradu djeca, kućanice iz grada i sa
sela, prolaznici, tranzitni lopovi, te ljudi iz kategorija niže
plaćenih zanimanja. Probleme imamo i s nekim Romima i djecom bez
nadzora. Među kradljivcima ima i ljudi dobro plaćenih zanimanja i
s akademskim naslovima. Ako se izuzmu kleptomani, osobe koje
kradu zbog duševnog poremećaja, onda su najopasniji kradljivci
srednjih godina. Djeca češće kradu, ali nam odrasli lopovi nanose
veću štetu jer kradu skuplje predmete. Krali su i zaposleni u
samoposlugama, ali se o tome nerado govori. Jedan takav slučaj
zabilježen je u Nami-Karlovčanka, a dva u samoposlugama PPK
Karlovac. Krađe osoblja drastično se kažnjavaju.”
“Obazrivi smo da ne povrijedimo potrošače i to mnogi lopovi
koriste. Osobi koja je nešto ukrala prilazimo tek kad smo sasvim
sigurni da krade. Reakcije su različite: od izvinjavanja,
pokušaja da se pobjegne, kajanja do uvjeravanja da je roba
drugdje kupljena. Svakoga koga uhvatimo predajemo radnicima
karlovačkog OSUP-a. Protiv kradljivaca borimo se na različite
načine. Nemamo TV-kamere i čuvara u civilu, ali su samoposluge
tako uređene da su koliko-toliko pregledne, postavljamo ogledala,
skupi artikli su na preglednim policama. Pored toga, u svakoj
samoposluzi poslovođa obično određuje jednog trgovca koji je
zadužen da motri na sumnjive. Posebno smo oprezni kod većih
gužvi… Naši trgovci su se već toliko verzirali da, nekim
posebnim metodama, dosta lako otkrivaju lopove. Mnogo nam pomažu
i potrošači koji često upozoravaju na sumnjive osobe” – kaže
Pavao Pajić. Zaključuje da se tako donekle uspješno bore protiv
kradljivaca. Krađe u samoposlugama, međutim, zabrinjavaju jer
umanjuju dohodak i stvaraju nepovjerenje na relaciji
potrošač-trgovac…
Pripremio Tihomir Ivka
