– Zajednica nestaje u smislu u kakvom treba biti i kakvom svi očekujemo od nje. Slao sam od svibnja pisma Gradu, Zajednici organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti, Upravnom odboru. Nitko mi nije odgovorio. Sada javno, kao građanin, predlažem da se preispitaju odluke Upravnog vijeća, opozove Skupština ZOAKD-a i održe novi izbori jer to je logičan potez zbog svega što se događalo, poručio je s današnje pressice Mihajlo Šepa, višestruko nagrađivani karlovački glazbenik koji je pola stoljeća proveo u umjetničkim vodama.
Upozorio je na niz odluka koje smatra “nelegalnim, nemoralnim, nepravednim i nestručnim” i koje “negativno pogađaju većinu udruga, članica Zajednice, a da one to i ne znaju”. Podsjetio je, kronološki, na dijeljenja društava, od Zore nadalje, koja su dovela do gubitka kvalitete, a povećanja troškova, pa i izlaska iz Zajednice nekih od najuspješnijih poput FA Matija Gubec.
– Podjela se nastavlja najnovijim odlukama UO Zajednice na: kategorije udruga i kategorije voditelja, pa čak unutar samih udruge na voditelja folklora, glazbe ili pjevanja, a najnovija podjela je izbacivanje pojedinih sekcija udruga sa spiska “postojanja” u članstvu Zajednice, naveo je Šepa.
Napomenuo je da su udruge, bez javne rasprave, podijeljene u tri kategorije, a u njima, primjerice, nema tamburaša Rečice i Matice umirovljenika, a s tom kategorizacijom udruge još i nisu upoznate. Skupština Zajednice, pak, postala je sasvim drugačija nego što je bila i to, u najmanju ruku, čudnim odlukama.
– Na Izvanrednoj skupštini Zajednice, u rujnu 2015. godini, prilikom zakonskog “ubacivanja” članka 18. o likvidatoru, ubačen je i članak 10. koji govori o izboru u Skupštinu Zajednice, odnosno, da je sačinjavaju po jedan predstavnik udruge- ne dva kao ranije – od 30 udruga i, što je još čudnije, svi zaposleni u Zajednici. Kako kad oni izvršavaju odluke koje donosi Upravni odbor i Skupština? To je kao da Vlada kaže da neće više biti 151 član u Saboru, nego 101 i da članovi budu zaposlenici Sabora: tajnici, konobari, stražari, portiri?! Uputio sam nekoliko pismenih i usmenih prigovora, nisam dobio nikakav odgovor. Na izvještajnoj Skupštini u svibnju – iako su od rujna održane dvije na kojima je bilo drugačije – rečeno je da nisam član, nisu mi dali ni govoriti, ispričao je Šepa.
Štoviše, čovjeku koji je u Zajednici proveo pola stoljeća, od čega profesionalno 35 godina, rečeno je da se predstavi jer ga, valjda, oni koji bi se trebali, baš kao i on, baviti kulturom, ne poznaju?!
KAportal.hr
Otvoreno pismo Mihajla Šepe Upravnom odboru ZOAKD-a Karlovac:
Šepa Mihajlo 47000 Karlovac
U Klc, 28.06.2016.
Otvoreno pismo UO-u ZOAKD-a Karlovac Predmet: Prijedlog za opoziv saziva Skupštine ZOAKD-a
Opoziv Skupštine je logičan potez, za sve ono što se događalo proteklih godina. Opoziv Skupštine nije i ne može biti ukidanje Zajednice, već: moralno, pravedno i stručno djelovanje legalno izabranih delegata Udruga, učlanjenih u Zajednicu. Previše je primjera koji pokazuju: nemoralnost, nepravednost i nestručnost, naročito u odlukama, koje direktno negativno pogađaju većinu Udruga, a da one za to i neznaju. Takovo djelovanje, naročio Upravnog odbora, direktno utjeće na : kvalitetu, razvoj i opstanak pojedinih Udruga, što nikome nebi smjelo biti u interesu. Odluke koje se donašaju u uskom krugu ljudi (UO), odluke koje nisu transparnentne, odluke koje nisu obrazložene niti politički niti stručno, odluke koje dokazano štetno utječu na “rejting” pojedinih Udruga, te odluke za koje uža pa i opća javnost još uvijek ništa nezna, odlućio sam argumentirano pokazati i dokazati pogubnost takovog djelovanja u budučnosti.
Da bi javnost bolje razumijela, pokušat ću kronološki objasniti što nam se događalo, predvidjeti što nam se može dogoditi, ako dopustimo daljnje djelovanje onih koji su pokazali što znaju i umiju. Nije nam bilo draga što je podjeljena npr. :PHPD “Zora” na Carolostadien, ili, FA “Matija Gubec” na “Ivan Mažuranić, ili, KUD “Zadobarje” na “Sveti Antun” ili KUD “Skakavac” na “Sveti Rok”, gdje smo dobili podjeljena društva, sa dva voditelja, dva honorara, dvije prostorije, dva programa, dva buđeta…..a nismo dobili kvalitetu ni napredak. Dobili smo samo povećane troškove i podjeljenost u društvu na: naši i vaši, ili mi i oni.
Nemojmo zaboraviti, da je upravo ova politika Zajednice i otjerala naše najuspješnije društvo FA “Matija Gubec” iz Zajednice. Grad je, “spašavajući uspješna društva”, od ovakovih tortura i progona, dozvolio podjelu druge vrste. Udruge, kao “PHPD “Zora”, “Puhački orkestar”, FA “Matija Gubec”, “Komorni orkestar”, “Dramski studio”…To su isto amaterska društva, financirana iz istog “kolača”, ali s pravom zaštite. Podjela se nastavlja najnovijim odlukama UO Zajednice na: kategorije Udruga i kategorije voditelja, pa ćak unutar same Udruge na: voditelja folklora i voditelja glazbe ili voditelja pjevanja, a najnovija podjela je izbacivanje pojedinih sekcija Udruga sa spiska “postojanja” u članstvu Zajednice.
Takovo ponašanje je i rezultat koji naše Udruge postižu na Smotrama u Županiji. Navesti ću samo jedan primjer. Od naših 12 Udruga koje se bave izvornim folklorom (to je oko polovice svih Udruga) na Smotri u Ogulinu “Igra kolo”, niti jedna se ne nalazi među vodećima, dakle u prvoj kategoriji, već su tu: Draganić, Ogulin, Generalski stol i Slunj. Zar nije normalno da naša društva koja imaju bolje uvjete, veću bazu i profesionalnu Stručnu službu budu među vodećima, a ne da (bez neke zamjerke) kudovi iz “okolice” imaju bolji “rejting” i vrednovanje, od naših tradicionalno starijih i iskusnijih Udruga. Vjerujem da taj “rejting” mogu nedvosmisleno pripisati Zajednici, koja naša društva sistematski “uništava” i udaljava od stanja koji smo, ne tako davno, imali u amaterskoj kulturu, ne samo u Županiji, već i šire.
Nastavlja se “pogrom” tamburaša i sistematsko udaljavanje, kako bi “folklorni lobi” imao Zajednicu za sebe. Zaboravljaju pri tome da folklor (ples i pjesma) ne može opstati bez kvalitetne glazbe, a razvijati se i napredovati pogotovo. “Folklorne mantre”, neće biti dovoljne, propagirajući “guce” kao jedina i isključivo ispravna opcija, jer svirajaući i plešući samo: rozganje, drmeše, poljke ili valcere,nije budučnost. “Guci”, kao oblik izražavanja u kulturi ovoga grada i okolice je više nego opravdana opcija, ali sela, a tamburaški orkestri i manji sastavi , je više opcija grada i događanja u gradu. Folklor i tradicija je živi organizam, on ima potrebu da se širi i razvija i opstane , a ova i ovakova politika to sprečava.
A sada da potanko objasnim o čemu se radi.
Radi nedavnih katastrofalnih poplava u Karlovcu i okolici,(2014. g.)amaterska kultura je dobila u prosjeku 30% manja sredstava za rad, što je u redu, jer mogučnosti u društvu su ograničene i moramo svi podjednako podnijeti prilike u kojima smo se našli…..ZOAKD dobiva od grada oko 200 tisuća kn, da prema ustaljenom rasporedu i kriterijima podjeli među voditeljima, koji djeluju u KUD-ovima Zajednice.
Na jednom neformalnom sastanku: predsjednika i voditelja sa predsjednikom Zajednice, bez dnevnog reda, zapisnika i predstavnika grada, Zajednice i članova UO, razgovarano je o podjeli spomenutih sredstava. Predsjednik Zajednice je predložio da to bude prema “formuli” JEDNA UDRUGA – JEDAN HONORAR. Gotovo svi, koji su tada diskutirali, bili su protiv takove raspodjele, jer takav naćin raspodjele ide na štetu onih Udruga koje imaju više sekcija. Predložen je i diskriminirajući oblik “svima jednako”, bez obzira koliko: članova, proba, nastupa, složenosti posla, uspjeha na Smotrama i natjecanjima, stupnju osposobljenosti i znanju voditelja. Takov princip, koji nije moralno obvezujući, koji ne rađa motiv, niti želju za napredkom , zove se “uravnilovka”, koja govori: “Koliko se god trudio, dobivam isto, pa zašto da se trudim. Svi smo mi jednaki, pa zašto da ne dobijemo jednako”.
Upravni odbor donosi zaključak, da je to najbolje i jedino riješenje, te poziva voditelje (samo jedan po Udruzi), da potpišu Ugovor sa Zajednicom.
Te, 2015. –te godine niti jedna Udruga, niti sekcija koja ima tamburaše, nije izašla na Županijsku smotru tamburaša, jer za bilo kakav rad nisu imali uvjeta, radi sramotne odluke UO. Naravno da sve Udruge koje imaju više sekcija, favoriziraju folklornu, tako da svi ostali pjevači ili tamburaši nisu u mogučnosti participirati dodjeljena im sredstva na isti naćin.
Ove 2016. godine, Upravni odbor mijenja prvu sramotnu odluku u još sramotniju. Postojeće Udruge i voditelje dijeli na “KATEGORIJE”, prva, druga i treča, prema prijedlogu Komisije za kategorizaciju, koja je izradila prijedlog prema: savjesti, znanju i raspoloživim podacima. Taj prijedlog, koji je trebao ići na javnu raspravu, prema prijedlogu Skupštine, i prema članku 5. stav II, koji govori da: “Javnost djelovanja ostvaruje se: Izvještavanjem svojih članova pisanim putem, putem medija i drugo”. Do dana današnjega, Udruge nisu dobile niti prijedlog, niti zaključak prijedloga na javnu raspravu. Zajednica je bila dužna obavijestiti svoje članstvo o: Kategorizaciji, načinu i primjeni predloženog, a ne skrivati najznačajniji dokument od javnosti, vjerojatno zato da se nebi vidjelo što i kako razmišljaju o povjerenim im Udrugama. Na više primjedbi, pisano ili usmeno, UO se nije oglasio, već uporno pokušava sprovesti zamisao u djelo, što im i uspjeva, jer javnost nije upoznata sa namjerama pojedinaca, koji svojim položajem i sredstvima poreznih obveznika pokušavaju obmanuti javnost. Sredstva nisu mala, niti beznačajna, sredstva koja u ovom trenutku život znaće za pojedine Udruge. U prošloj godini 200 tisuća, u ovoj nešto više od 200 tisuća kuna je jednom: moralnijom, poštenijom i stručnijom raspodjelom moglo da premosti postojeće stanje. A što smo dobili: Nikada podjeljenija društva, nikada nezadovoljnija i nikada slabija u kvaliteti. Zajednica nema osnovnu strategiju kulturnog djelovanja, niti će je imati, jer je nema tko donijeti niti provesti, radi podkapacitiranosti odgovornih za tako nešto. Očekujući pravična riješenja, dobijamo “diktat”, nezabilježen na ovim prostorima. Ne mogu se problemi riješavati bez onih, kojih se to tiče. Koliko sam puta tražio zaštitu od ovakovih ponašanja. Mi, voditelji, kojima je i bio namjenjen predloženi novac, smo zaista poniženi i obespravljeni, nikakova prava nemamo a niti zaštitu od onih koji bi nas mogli i trebali zaštititi. Kada izostane javna rasprava, događa se ovo.
A ovo što su slijedeće uradili, ne služi na ćast jednoj kulturno ustanovi.
Na Izvanrednoj Skupštini Zajednice,u rujnu 2015. godini, prilikom zakonski “ubacivanja” članka 18. “Izbor i opoziv likvidatora Udruge”, ubacuje se i članak 10. koji govori o izboru u Skupštinu Zajednice. O tom članku, na spomenutoj skupštini nije bilo govora, već o Likvidatoru Udruge i zašto se on uvodi. Niti riječi o članku 10. koji glasi: “Skupštinu čini po jedna osoba iz udruženih članica koja je ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje i zaposlenici Stručne službe Udruge” (Zajednice).
Objašnjenje! Prijašnji saziv ili kvorum Skupštine Zajednice je bio po dva člana svake Udruge tj 60 delegata. Iz tog kvoruma su izabrana Tijela skupštine, tj: UO, NO, predsjednik i dopredsjednik Zajednice.
Sada na Izvještajnoj Skupštini Zajednice se primjenjuje članak 10. gdje članovi Skupštine izabrani 2013. godini više nisu u sastavu Skupštine, već neki novi članovi predloženi sa strane UO, tj. osobe koje su ovlaštene za zastupanje Udruga. Nemam ništa protiv takove odluke, da je članstvo o tome upoznato i da su se prilikom izglasavanja takove odluke događali novi izbori za novi saziv. Prijašnji saziv, od 60 članova, je legalno izabrao Tijela škupštine, a netko je izbrisao ostale ljude iz Skupštine, bez obavijesti i saznanja. Većina (a među njima sam i ja) nije znala da se održava Skupština u novom sazivu (sada po jedan iz svake Udruge). Nemam ništa protiv, da je ujedno izglasano nepovjerenje Tijelima skupštine, tj. UO, NO i predsjedniku Zajednice, koji su izabrani u nekim drugim prilikama i sazivima. Ostali su isti, bahati i nedodirljivi.
Što reči na ovo. Članak 10. Statuta govori i o članstvu svih zaposlenih u Zajednici, kao ravnopravni članovi Skupštine, sa svim pravima i obvezama, pravom glasa, biračkom pravu, da biraju i biti birani u Tijelima skupštine. Ako je ovo delegatski sistem, čiji su delegati zaposleni u Stručnoj službi Zajednice, čije interese oni zastupaju, i kome su odgovorni???? Članak 16. stavak III govori o: “Zaposlenici u Stručnoj službi realiziraju program rada koji usvaja Skupština Udruge”. Zar to nije klasičan primjer sukoba interesa, koji se želi legalizirati??? Radnici Zajednice, kao izvršno tijelo, trebaju realizirati programe koje donosi Skupština i Upravni odbor, a ne da glasaju o predloženom i da sačinjavaju kvorum.
Zamislimo da Vlada RH donese odluku da više neće biti kvorum u Saboru 151 sabornik, već 101 i da svi zaposleni u Saboru (tajnici, saborska straža, konobari i portiri) budu članovi Sabora sa svim ovlastima, a da pri tome ne obavijesti članove legalno izabranih viječnika, već propisuje i donosi spisak novih, bez da obavijesti Stranke.
Zato smatram, da postupci koje sam iznio (a ima ih još) ne pridonose razvoju, boljitku ni prosperitetu povjerenim im Udrugama i da trebaju staviti svoje mandate na raspolaganje onima koji su ih izabrali. Trošenje vremena, novca i povjerenja kulturnih amatera, jedino mogu da opravdaju novi izbori i nova riješenja, koja su u ovom slučaju izostala i iznevjerena. Moram napomenuti da slična mišljenja i riješenja imaju i drugi kulturni djelatnici, aktivisti i većina amatera.
Kako opravdati namjero izostavljanje sa “svojih uradaka”, spisa i kategorizacija tamburaše kao KUD-a”Rečica” ili Velikog tamburaškog orkestra Matice umirovljenika. Zaboravljate da je upravo KUD “Rečica” i njen TO najstarije, ne smo na ovim prostorima, kulturno umjetničko društvo sa preko 90 godina neprekidnog i nadasve plodnog i kvalitetnog rada. Kako protumačiti sva silna priznanja, kao: gradska, županijska i Državna priznanja, sve silne zlatne i ine medalje i diplome na najvišoj razini, kako objasniti “uklapanje” u “kalup” izmišljene kategorizacije, koju neometano i nekritički provodite, uporni i bez trunka savjesti i stručnog promišljanja.???? Zar takova društva koja trebaju biti simbol kulturnog identiteta ovih prostora, brend i ogledalo nas svih, dovodite u opasnost “mučenja” i opstanka na ovim prostotima.
Kako opravdavate opstrukciju i Velikog tamburaškog orkestra Matice umirovljenika (preko 40 članova), koji su svojim radom i poštenjem zadužili ovaj grad, neki kao zaslužni građani, netko kao pošteni stanovnici ovog grada, treče životne dobi. Zar zaslužuju da ih ova Zajednica još ne prizna, statusno niti Kategorizacijom, izbacujući ih ili zaboravljajući staviti na “rang listu”. Napominjem da i ova sekcija, kao uostalom i druge koje sam vodio, doprinose ovom gradu, predstavljaju ovaj grad i mnogo znače ovom gradu. To smo i pokazali.
Onog momenta kada sam osjetio da više ne mogu pridonijeti prosperitetu i napretku naših Udruga na prirodan način, razgovorom, pismima, sučeljavanjima na najvišoj razini, odlučujem progovoriti na ovakav način tj iznijeti u javnost dio stvari koje su trebale i morale biti dostupne svima članicama Udruga učlanjena u ZOAKD. To je bila zadaća Zajednice i UO, koja je vješto “skrivala” svoja odluke pred kritikama javnosti. Nepoštivanje procedure, ne komunikacije sa udruženim članicama, ne otvorenosti prema javnosti, donošenje štetnih, nepromišljenih i neprovjerenih odluka, kao i selektivnog ponašanja prema članicama, mislim da je preispitivanjea svoje daljnje aktivnosti u sferi kulturnog amaterizma najbolja opcija.
Ne želim nikoga posebno uvrijediti, omalovažavati ili kritizirati, premda za to imam dobrog i opravdanog razloga, već pokušavam spasiti ono što nam je preostalo. Radio sam preko 50 godina sa amaterima, 35 godina profesionalno, ostavio iza sebe sređeno stanje i prilike, koje su sada došle u pitanje. Odgojio sam više stotina tamburaša u nekoliko generacija, više tisuća zajedničkih nastupa, kako cjelovečernjih ili u suradnji sa drugima, osnovao dosta KUD-ova, i za to dobio nagradu za životno djelo. Uvjeti za rad su bili nezamislivo teži i složeniji. Bez radnog stola, telefona, mobitela, interneta, Emaila, prijevoza ili buđeta, ali sa voljom i željom da nešto učinim i stvorim u svom gradu i ljudima u njemu. Sjetimo se: Dana piva, Ivanjskih krijesova, Koranskih susreta, Karlovačkog sabora, Međunarodne smotre folkora, ,…. suradnja sa drugim ustanovama, Zorin domom, muzejem ili Turističkom zajednicom…to su manifestacije u kojima je sudjelovala Zajednica sa svojim članicama, a danas mi je žao gledati kako te manifestacije nisu u sferi ili organizaciji u kojoj sam bio kao djelatnik.
To naši prijatelji u Zajednici ne žele čuti niti razgovarati o tome, već opstruiraju svaku pomisao i prijedlog koji nije došao iz zatvorenog UO-a Zajednice. Pri tome ne mislim na zaposlene u Stručnoj službi, za koju smatram da mora ostati, jer nama treba servis, a ne “proizvodnja nebuloza”, kojima se bavi sadašnji saziv Tijela zajednice.
Pozivam sve dobronamjerne prijatelje kulturnog amaterizma da prvo razmotre stanje u kojemu su se našli, da ocijene ovo što sam iznio i predložio te zajednički pokušamo “podići” razinu koja nam nedostaje. Možda je malo neobićno da ovako riješavamo stvari, ali u demokraciji je sve moguće i sve legalno je dopušteno. A ovo je sasvim sigurno na tom tragu.
Šepa Mihajlo