Na priličan broj zanimljivih stvari – koje smo zametnuli u kolektivnoj memoriji – podsjeća tekst od prije 20 godina o hotelu “Korana” čija kalvarija traje od prvih ratnih dana. Recimo, na to da smo sami sebi najveći neprijatelji. Jasno se kaže da je hotel postao ruševina manje zbog granata s druge strane, a više zbog uništavanja s ove strane. Dobro se podsjetiti i činjenice da je hotel “Korana” bio “najiskorišteniji hotel u kontinentalnoj Hrvatskoj”, odnosno da je za takvim hotelom postojala potreba. I tu činjenicu treba nabijati na nos lokalnoj politici koja je omogućila da na kraju ove balade o “zaklanom” hotelu lokalni tajkun izigra odredbe GUP-a i umjesto hotela na mjestu starog izgradi veliki kafić s plastičnim “zoološkim vrtom”. Naime, nije on kriv, već oni koji su mu to dozvolili, dakle gradsko čelništvo koje je usput propustilo šansu na dugi rok da Karlovac ima veliki hotel kao okosnicu ozbiljnog turizma. Nije se zgorega prisjetiti ni kojom lakoćom su se društvena poduzeća privatizirala u režiji samih produzeća i same politike, sve pod budnim okom ministra privatizacije iz Krašića, Ivana Penića. Da, i to smo imali da ozakonimo i ubrzamo nešto što danas dio političke i stručne javnosti s pravom naziva pljačka stoljeća.
Korisno se podsjetiti i nakaradne vlasničke kombinacije za koju je netko pomislio da bi mogla napraviti nešto kvalitetno s hotelom. HUP Korana, pod isključivim utjecajem politike biralo je novog vlasnika hotela u kombinaciji jedne braniteljske udruge i u to doba od lokalne politike omiljene građevinske tvrtke koja dakako nije napravila ništa s hotelom. Tvrtka Beta je propala, ali ne bojte se, osim radnika koji su dobili nogu nitko nije nastradao, gazde nisu iz te propasti izašli osiromašeni, a kamoli da su odgovarali za nešto vezano uz blamažu s hotelom. Baš kao ni zapovjednici vojnih jedinica koji su dozvolili čerupanje hotela, baš kao ni oni koji su ga pljačkali kasnije, ali kao ni nitko iz HUP-a Korana koji su godinama nijemo promatrali devastaciju državne imovine.
Na kraju, uvijek se treba podsjetiti na nepodnošljivu lakoću davanja nerealnih obećanja političara i njihovih paževa u gospodarstvu. I biti oprezan. Kad kažu da će nešto biti druge godine, to vrlo često u stvarnosti znači – nikad. Mogu si to priuštiti, kratkoća kolektivnog pamćenja je upravo fascinantna.
“Hotel u funkciji iduće godine”, Karlovački tjednik, 12. rujna 1996.
Što se nakon brojnih priča koje su kolale gradom događa s hotelom “Korana”? Ovaj, do prije Domovinskog rata najiskorišteniji hotel u kontinentalnoj Hrvatskoj danas je derutno zdanje manje zahvaljujući direktnim pogocima granata, a više onima koji su iz njega izvukli namještaj i uništili sobe. ministar privatizacije i upravljanja imovinom Ivan Penić tijekom svoje nedavne posjete Karlovcu u srpnju ove godine izrazio je nezadovoljstvo oko sporog rješavanje ovog problema. Ovih je dana i taj problem riješen. Naime, na raspisani poziv na suradnju 30. listopad 1995. godine od strane HUP-a Korana nitko se nije javio. Nakon ponovljenog poziva od 4. srpnja ove godine na suradnju za obnovu ili kupnju hotela Marin, Korana i Vojnić te restorana Plavo nebo javili su se Ka-tour, zajedničku ponudu su dali HVIDRA i Beta, te Novogradnja d.o.o. i Areta koje su svoje ponude dostavili van roka pa nisu bile razmatrane.
Ka-tour je dao ponudu za kupnju hotela “Korana” a Beta i HVIDRA su kao suosnivači novog poduzeća dali ponudu za poslovnu suradnju ulaganjem i stjecanjem udjela osnivanjem zajedničke tvrtke za Hotel Koranu.
Nadzorni je odbor na sjednici održanoj 30. kolovoza ove godine prihvatio zajedničku ponudu Bte i HVIDRE.
– Hotel će biti samostalno poduzeće u kojem će biti tri vlasnika: HUP Korana, Beta i HVIDRA a tko će od njih biti većinski zavisit će od udjela uloženih sredstava – rekla je Jasna Brajdić, direktorica HUP Korana i nastavila: “Prema sadašnjim planovima u prvoj fazi Beta bi do 1. srpnja uložila 18 milijuna i 300 tisuća kuna. Time bi bilo obuhvaćeno uređenje okoliša, fasade, krova, prizemlja, bile bi sanirane instalacije i pogonska oprema. Najvažnije je da bi bile uređene i opremljene sobe sa ukupno sto ležajeva. Osim toga, bili bi ponovno u funkciji i prateći sadržaji potrebni za saniranje objekta sa četiri zvjezdice. U prvoj fazi bilo bi zaposleno 60 djelatnika. U drugoj fazi pretpostavlja se kompletan završetak preostalog dijela hotela sa sredstvima u vrijednosti od 18 milijuna i 300 tisuća kuna.radovi bi trebali započeti već ove jeseni jer je sada potrebno na izvanrednoj skupštini bude prihvaćen Ugovor sa Betom i da se promijeni vrijednost kapitala. Sasvim je sigurno da će hotel prve goste prihvatiti već iduće godine.
Pripremio Tihomir Ivka