Analiza mladog karlovačkog ekonomista – Karlovačka županija u kontekstu liberalizacije rada

Mladi karlovački ekonomist napravio je zanimljivu analizu liberalizacije tržišta radne snage i to kroz podatke u Karlovačkoj županiji.

Kako kaže, posljednjih desetljeća u Europi i svijetu sve je prisutniji trend liberalizacije tržišta radne snage, odnosno liberalizacije rada. U našoj zemlji ovaj trend posebno je vidljiv posljednjih deset godina.

– To što su se zahtjevi fleksigurnosti pojavili u javnosti i što su došli do gotovo svih hrvatskih građana bilo putem medija bilo da su to iskusili na vlastitoj koži, samo je znak da je proces liberalizacije prešao u višu brzinu i da odsada djeluje i intenzivnije. Drugim riječima, liberalizacija rada je postala aktualna u medijima i među ekonomistima onog trenutka kad se ona zaista i dubinski počela provoditi u nas, piše Birač.

Njegovu analizu prenosimo u cijelosti…

Osnovni argumenti za liberalizaciju rada, odnosno u prilog trendu smanjenja rada na neodređeno te povećanja rada na određeno i na privremeno radno vrijeme od strane kapitala jesu: nužnost prilagodbe novim ekonomskim okolnostima; ovime radnik povećava svoju konkurentnost i pomaže konkurentnosti poduzeća, pa onda i državi; ovime se učinkovito riješava problem nezaposlenosti, a posebno mladih, starijih te žena i raznih manjina; stvaranjem novih radnih mjesta povećava se potrošnja i pokreće privreda.

Ekonomisti ovim argumentima dodaju prividnu znanstvenost kojom pokušavaju utjecati na radnike, sa svoje navodno neutralne pozicije.

Navedene argumente treba odlučno odbaciti budući da je osnovni rezultat liberalizacije rada zapravo više rada za manje novca, odnosno vrlo učinkovito rušenje cijene radne snage, tj. plaće. Suština tog procesa jest razbijanje jedinstva radničkog pokreta, pokušaj kontrole sindikata i sindikalne borbe i to stvaranjem nove radne snage koja je u totalno podređenom položaju u odnosu na kapital. Tako podređena radna snaga, zbog vrlo neizvjesne prirode radnog odnosa, teško se može i usudi sindikalno organizirati, a pritom služi kao poluga kojom kapital otežava sindikalno organiziranje. Sve ovo naravno ima svoj razlog u sniženju plaća radi uvećanja profita te kako bi se ostvarila akumulacija kapitala na daleko višom nivou. Ukratko, cilj liberalizacije je ostvariti što više profita uz minimalne plaće radnika, gotovo nikakva radnička prava te uz potrošnju koja je financirana visokim zaduživanjem kod financijskih institucija.

U Hrvatskoj se to može vidjeti usporede li se podaci publikacija Državnog zavoda za statistiku iz mjeseca ožujka 2009. i 2015.

Naime, zaposlenih je na neodređeno vrijeme bilo 1 021 020, da bi se 2015. taj broj smanjio za više od stotinu i pedeset tisuća, na 858 487. S druge strane, zaposlenih radnika na određeno vrijeme u ožujku 2009. bilo je 140 821, a šest godina kasnije broj se povećao za više od dvadeset tisuća, na 153 102. Konačno, radnika koji su radili nepuno radno vrijeme bilo je 20 829. Do prošle godine se broj povećao na 36 820. K tome, znamo i da je prošle godine gotovo 95% novozaposlenih bilo zaposleno na određeno.

Nije teško zaključiti da je kapital, uz asistenciju države, riješavao problem nezaposlenosti i izlaska iz krize, zapošljavanjem gotovo isključivo na određeno ili kreiranjem drugih nesigurnijih ili nestandardnih radnih odnosa. Drugim riječima, kapital je nedavnu krizu vrlo dobro iskoristio kako bi umanjio radnička prava i srušio cijenu radne snage, odnosno sebe je izvukao iz krize tako što je radnike uvukao u krizu.

Pogledamo li našu županiju s nešto detaljnijim podacima, rezultati su sljedeći:

Tablica 1: Zaposleni u pravnim osobama prema NKD-u 2007. i prema vrsti radnog odnosa, stanje 31. ožujka 2009. i 31. ožujka 2015. (izvor: DZS)

	Ukupno		Zaposleni na neodređeno vrijeme		Zaposleni na određeno vrijeme
Mjesec/godina	3/2009.	3/2015.	3/2009.	3/2015.	3/2009.	3/2015.
Karlovačka županija	30 052	26 123	26 515	22 336	3 368	3 680
Prerađivačka industrija	8 129	7 572	6 667	5 895	1 458	1 677
Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala	3 410	2 777	2 891	2 322	519	450
Građevinarstvo	1 735	1 455	1 547	1 288	184	167
Opskrba vodom: uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša	627	633	605	604	21	26

Tablica 2: Zaposleni u pravnim osobama prema NKD-u 2007. i prema vrsti radnog vremena, stanje 31. ožujka 2009. i 31. ožujka 2015. (izvor: DZS)

	Ukupno		Zaposleni s punim radnim vremenom		Zaposleni s nepunim radnim vremenom
Mjesec/godina	3/2009.	3/2015.	3/2009.	3/2015.	3/2009.	3/2015.
Karlovačka županija	30 052	26 123	29 424	25 063	609	1 039
Prerađivačka industrija	8 129	7 572	8 107	7 521	17	50
Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala	3 410	2 777	3 371	2 661	38	112
Građevinarstvo	1 735	1 455	1 731	1 437	4	18
Opskrba vodom: uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša	627	633	625	605	1	28

Iz tablice 1 vidimo da nema povećanja zapošljavanja ugovorom na neodređeno radno vrijeme te da se problemu nezaposlenosti prišlo zapošljavanjem na određeno, dakle kreiranjem još više radne nesigurnosti. U sektoru građevinarstva i trgovine na veliko i malo broj zaposlenih u obje kategorije je smanjen. To je dodatni znak tamošnjim radnicima da moraju pristati na daljnje podređivanje poslodavcu i kršenje radničkih prava zato što su vrlo lako zamjenjivi kao roba.

Pogledamo li iz drugog kuta, što se vidi iz tablice 2, na području županije u šest godina je najviše radnika zaposleno s nepunim radnim vremenom, čak 430. U trgovini na veliko i malo je taj broj iznosio 74, a u vodoopskrbi i odvodnji se broj tako zaposlenih povećao za čak 28 puta. Kao što se vidi, broj zaposlenih s punim radnim vremenom u svim navedenim sektorima se smanjio. Još jednom, kapital je ovim potezima, a uz asistenciju lokalne i regionalne samouprave, kreirao nesigurnost radnog mjesta i tako krizu samo odgodio.

Može li se očekivati od ovih novozaposlenih da planiraju svoj život na dugi rok, da razmotre stambeno pitanje, obiteljsko pitanje i ostala pitanja kao nezavisni, slobodni ljudi? Jasno da ne može. Oni su u ekonomskom smislu duboko zavisni i neslobodni, a to se onda direktno odražava i na njihov osobni život i na život lokalne i regionalne zajednice čiji su članovi.

Ove godine u veljači Područni ured HZZ-a Karlovac izdao je korisnu publikaciju o kretanjima na tržištu radne snage.

Tako autori pojašnjavaju kako je “smanjenje stope nezaposlenosti u Karlovačkoj županiji pod najvećim utjecajem smanjenja broja nezaposlenih, no kao što možemo vidjeti iz podataka oni se nisu prelili u zaposlenost na području Karlovačkoj županiji. Stoga možemo zaključiti da je smanjen broj nezaposlenih i niža stopa nezaposlenosti manje rezultat povećanja zapošljavanja na području županije, a više pod utjecajem ostalih faktora (npr. preseljenje, zapošljavanje u drugoj županiji, neaktivnost i dr.)” (str. 8, kurziv naš).

Još jedan važan podatak iz publikacije je da prosječno trajanje nezaposlenosti u našoj županiji iznosi 489 dana ili 16.3 mjeseci ili gotovo godinu i pol dana. Kad se to stavi u kontekst visoke stope nezaposlenih (pogotovo mladih!) te isključivo povećanja zaposlenosti kreiranjem nesigurnih i nestalih radnih odnosa, potpuno je jasno da ovaj podatak ulijeva strah u kosti stanovnicima županije. Ovaj podatak im najefikasnije moguće onemogućuje slobodu govora o svojim problemima na radnom mjestu. I to sve u demokratskoj državi gdje je sloboda govora zajamčena Ustavom.

Dalje se u publikaciji navodi kako je broj zaposlenih u županiji temeljem radnog odnosa s evidencije nezaposlenih 2015. iznosio 5 740, dok je na temelju drugih poslovnih aktivnosti, što znači na temelju registracije obrta, samozapošljavanja, stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa zaposleno 666 osoba.

Inače, cijela je publikacija vrlo korisna i dosta je dobro napravljena analiza. Možda bismo mogli dati sugestiju autorima radi poboljšanja i proširenja statističkih podataka. Bilo bi dosta dobro da ubuduće navedu podatke i o vrsti radnog odnosa kod analize zapošljavanja. Naime, u publikaciji je jasno označen broj novozaposlenih temeljem radnog odnosa i drugih poslovnih aktivnosti s evidencije nezaposlenih. Međutim, otuda se ne može vidjeti koliki je broj novozaposlenih zaposlen ugovorima na neodređeno, a koliki ugovorima na određeno te kojeg su prosječnog trajanja potonji.

Što se tiče same liberalizacije rada u kontekstu hrvatske privrede i privrede Karlovačke županije, njene posljedice po štetu radnika mogu se spriječiti samo uvide li naši radnici da će kapital proizvoditi ovakvu radnu nesigurnost sve do onog trenutka dok se ne organiziraju i ne steknu svijest o sebi kao ekonomskom i političkom subjektu.

Dimitrije Birač