je kroz intervju s dr. Antom Bagarićem, pročelnikom Zavoda za
liječenja bolesti ovisnosti na Klinici za psihijatriju Vrapče
odlično obradila temu ovisnosti o kockanju, koja je na našem
području postala aktualna nakon tragedije koja se u petak
odigrala u Belavićima. U tom su članku dr. Bagarić iznio je neke
skoro pa nevjerojatne podatke, jedan od njih je da u Hrvatskoj u
ovom trenutku ima i do 100.000 ovisnika o kocki.
– To je nova i teška ovisnost, koja je neprepoznata kao što je
90-tih i ovisnost o drogama bila neprepoznata. Počeli smo se s
njom suočavati 2000-tih, kad su se počele otvarati tisuće mjesta
za kockanje i klađenje po Hrvatskoj. Ovisnost o kockanju je
bolest, jednaka bolest kao što su shizofrenija, depresija,
psihičke bolesti, jednaka je to bolest kao i astma i dijabetes –
ona ima svoje uzroke, tijek i posljedice. No bolest ovisnosti o
kockanju društvo ne prepoznaje i ne traži odgovor na nju.
Ovisnost o kockanju kao i druge teške ovisnosti uništava
strukturu, uništava i ovisnika i njegovu obitelj – kaže dr.
Bagarić, koji je prije desetak godina počeo liječiti ovisnike o
kocki, dodajući da je ta ovisnost jako bolna, za ovisnika koji
kocka deset godina svaki njegov izlazak iz kasina 10 je puta
bolniji nego prethodni.
Kaže da su mu dolazile osobe koje su se zadužile i do milijun
eura, a dnevne kamate kod kamatara im iznosile i 50.000 eura. – A
to nisu rijetki slučajevi. Kad su prvi počeli dolaziti, mislili
smo, evo to je jedan u Hrvatskoj, ali nije tako i većina duguje
strašne svote. Bolest je progresivna i netko tko gubi 1000 eura
tjedno, za nekoliko mjeseci počne gubiti 100 eura za sat. To je
progresivna bolest, kao i druge ovisnosti i najbolje ju je
zaustavljati dok se još nije ni pojavila. Treba smanjiti broj
kockarnica i to je sigurno jedna od dobrih mjera – smatra dr.
Bagarić.
– Ljudi kockaju kad ima kockarnica. Moramo znati da je svaka
ovisnost i pokušaj samoizlječenja. Posljednjih godina otvorilo se
nekoliko tisuća mjesta za kockanje i klađenje i te osobe mogu za
nekoliko minuta biti na mjestu na kojem će odlutati od svojih
problema i postići da oni na neko vrijeme nestanu. Socijalni
faktor raširenosti mjesta za kockanje važan je faktor u
raširenosti ovisnosti. Da im nisu lako dostupne kockarnice, ljudi
u problemima tražili bi konstruktivniji način za rješavanje tih
problema, ovako odu u kockarnicu – zaključuje dr. Bagarić.
On podržava ideju uvođenja emocionalnog odgoja u škole, programa
koji su neke europske škole već uvele, jer mi djecu, smatra, ne
učimo kako da se nose s vlastitim emocijama. – Roditelji to
zapravo ni ne znaju, baš kao što ne mogu djecu poučavati o
karburatoru ako nisu iz te struke, tako ga ne mogu podučiti ni
što su emocije, što je sreća, razgovor, što je seks, što je
ljubav, prijateljstvo. Učimo ih socijalne floskule koje su čiste
laži. Pričamo im kako je ljubav najvažnija i kako su prijatelji
važni, ali to ništa ne znači. Ne učimo ih koji su problemi
prijateljstva i ljubavi, ne učimo ih da to nisu savršeni
jednosmjerni procesi, ne učimo ih da su odnosi izvor sreće, ali i
da su uvijek i komplicirani. To je opasno jer na kraju dobivamo
invalidne ljude. Odustajanje od laži bio bi veliki pothvat, ali
mi bismo morali ljude od najranijih dana podučavati što je sreća
i da je normalno ne znati, ne moći i tražiti pomoć – rekao je dr.
Bagarić, pa to ilustrirao na osobnom primjeru:
– Sreća nije dobitak. Moja kćer je u školi imala matematički
zadatak u kojem je pisalo da su Mara i Bara i ne znam tko još
uplatile u kladionici po 100, 150 kuna i onda su dobile 700 kuna.
Pa to je laž. Učimo djecu u školi da se u kladionici dobiva.
Uvjeren sam da onaj tko je pisao taj zadatak nije imalo zle
namjere, ali nije razmišljao uopće o tome što je napisao. Treba
djeci reći da nijedan čovjek u povijesti nije ušao u kladionicu
ili kockarnicu i izišao bogat, nitko osim vlasnika tog biznisa. U
tom matematičkom zadatku bi trebalo pisati da su Bara i Mara ušle
u kladionicu i izgubile po sto kuna, a vlasnik je zaradio 700.
Cijeli intervju možete pročitati
ovdje.
KAportal.hr