Osim suhoparnih izvještaja s partijskih sastanaka, raznih plenuma
i statistika iz poduzeća i drugih radnih kolektiva, Karlovački
tjednik je u davna vremena tu i tamo znao upiknuti pokoju
neformalnu, životnu priču. U slučaju koji izdvajamo ovaj tjedan,
riječ je o svojevrsnom vodiču kroz kartašku karlovačku scenu na
samom početku 70-ih godina prošlog stoljeća. Iz živopisne priče
se saznaje da je kockanje, odnosno kartanje za novac bila prava
pošast, ilegalna zabava na svakom ćošku koja se nije
sankcionirala. Da valjda potaknu strukture da se čvršće postave
prema ovom društveno neprihvatljivo ponašanju u socijalizmu
(danas s tim problema nemamo, legalne kladionice su na svakom
koraku, da ne pričamo o online klađenju), no čini se po kasnijim
napisima da nisu puno napravili. Podužu, duhovitu reportažu
napravilo je šest karlovačkih novinara među kojima se ističu još
uvijek aktivni Josip Grdina i kasniji dugogodišnji sportski
komentator Televizije Zagreb i HTV-a Slavko Cvitković.
“Tragedija u četiri boje”, Karlovački tjednik, 9. rujna
1971.
U restoranu “Banija” kartanje je svakodnevna scena. Zabilježili
smo jednu koja i ne mora biti svakodnevna. Za stolom sjedi radnik
obližnjeg kožarskog poduzeća u plavom radnom odijelu. Nasuprot
njemu jedan od karlovačkih profesionalnih kartaša u sivom odijelu
od engleskog tvida. Odmjeravanje znanja “šnapsu” prati nekoliko
promatrača. Jedand njih koji “nikog ne pozna” neprimjetno daje
signale “profesionalcu”. Rezultat ovog dvoboja je premještanje
kuverte iz plavog radničkog u sivi kockarski kaput. Profesionalac
i promatrač “koji nikog ne pozna” podijelit će dobitak, a čovjek
u radničkom odijelu posuđuje za gemišt. Vjerojatno će tog mjeseca
posuđivati i za kruh.
U kartašku mrežu koja pokriva i restoran “Mrežnica” uhvatili su
se i početnici. Učenici osnovne škole (oni iz starijih razreda)
igraju raub. Štih 10 do 20 para. Na stolu konjak, vinjak i sve
što doliči ozbiljnim igračima. “Mater ti, kako to igraš”, viče
jedan kartaš koji još nije čuo za žilete. Stariji sa susjednog
stola bodre naučnike. “Ajde, lupi ga”. Lupa se i dalje po svim
stolovima. Na ostala tri to čine stariji igrači. “Što mi gledaš u
karte, seljo jedan” čuje se i na drugu stranu rijeke. Restoran
“Mrežnica” reklamira: “Posjetite nas u našem mirnom i ugodnom
ambijentu.” U gostionici “Kupa” lako je spoznati gdje se igra u
veliki ulog. Tamo su kibici. Za ostalim stolovima igra se “bela”
ili “raub” za piće. “Stara, donesi neko piće” poručuje i ne
okrenuvši se jedan od kartaša.
Akciju “Hazard” slučajno smo nastavili u lokalu “Duga Resa” u
Ulici Moše Pi jade. Nije međutim slučajno da je tu kartanje
svakodnevna pojava. Za stolom sjede četvorica mlađih ljudi. Igra
se klasična purgerska igra “po jedan gemištec”. Na susjednom
stolu gemište kupuju sami igrači, ali se zato igra u
konvertibilni dinar. Igra je napeta jer igrači zaboravljaju na
ručak i tek povremeno u obližnjem zahodu ostavljaju dio kupljenog
pića. Isturena istočna točka karlovačkog ugostiteljstva “Plavo
nebo” dobro poznaje ostale boje. Jasno one s karata, jer je ovo
mjesto redovno sastajalište karlovačkih kartaša. Ako kojim
slučajem zaboravite vlastite karte nema problema. Ovdje su na
raspolaganju društvene karte – jedini inventar koji se ne
evidentira na inventurama. Karta se obično u maloj sali lokala, a
kad je sunčano onda i na terasi. I “unutrašnji” i “vanjski”
kartaši jasno vide opomenu ispisanu na komadu trgovačkog papira
“Kartanje zabranjeno”. U nedostatku partnera, u pomoć rado uskače
i konobarica koja vještije barata kartama nego čašama.
Na Fogininom kupalištu na improviziranim stolovima od dasaka
karta se neimproviziranim kartama od kartona ili plastike. Toči
se na malo, a karta na veliko. Promatrač sa strane pomislio bi da
je dio kartaša izgubio na kartama i vlastito odijelo. Karta se
međutim u kupaćim gaćicama, a za odijela zaista nije bilo moguće
provjeriti. U trijumfu pobjede viče kartaš tridesetih godina “O
kakvi lijevi štihovi”. baša susjednim stolom sretno lice ima samo
jedan od četvorice igrača. Taj valjda dobiva. Bilježimo još neke
kartaške izraze. »Budalo to je bil čisti štih«. »Kretenčino,
pik je bil adut«’. Nedaleko od stola dvoje gologuze djece pije
koktu i prenose poruku kartaša konobaru. ‘isu svi kartaši baš
tako grubi. Oni romantičari na zelenoj travi bacaju crvene
“hercove”. Ponekad uz njih na travu bace koju izgužvanu ali novu
petobanku.
Rakovčani su za svoje kartaške ambicije izabrali prostor nedaleko
od Ribarske kuće. Nekoliko drvenih stolova oduzeli su vikendašima
i kartaju cijelog dana. Ovdje se uz pivu najviše troše šibice.
Svaka zarađena šibica vrijedi pola dinara. One služe umjesto
žetona.
Na terasi restorana “Sljeme” kartaju četvorica mladića “partiju”
u kojoj je ulog stotinu dinara. Karta se novim kartama i za nove
dinare. Kupalište kraj veslačkog kluba omiljeno je borilište
veslača i – kartaša. Karta se cijeli dan. Ujutro mladi a poslije
podne stariji. Oni najuporniji ostaju do zore. Bilježimo noćni
sastav: studenti, lijčenici, zanatlije i kao kibici dvije
djevojke sa cijenom, ali bez cjenika.
Dio lokala koje je posjetila naša “inspekcija” nismo mogli
uvrstiti na listu mjesta gdje se karta. No ako neće drugi, hoćemo
mi. U lokalu “Kvarner ekspresa” na Korzu naručili smo krigle pive
i izvadili karte. Igra je počela i naša pojava nije uznemirila ni
goste ni ugostitelje. Valjda nismo prvi ni posljednji. Sličan
eksperiment nismo trebali ponavljati u Pivovari. Tamo su
kartašima bili zauzeti stolovi uz rub terase. Kartaju mlađi
ljudi, a pokoji puta kartu bace i penzioneri iz susjedne četvrti.
No time nije završen izbor mjesta na kojima, ako ste baš voljni,
možete izgubiti svoju plaću ili bar za utjehu rundu pića. Članovi
kluba sportskih radnika osim u sportskom nadmetanju nadmeću se i
u kartama. Bar u ovoj disciplini vidjeli smo da Karlovac ima
talenata. Na području Banije najposjećenija kartaška mjesta su
Tušetićeva gostionica i “Zeleni vrtić”. Ovdje poslijepodneva
provode radnici poduzeća s Banije. Ni u drugim lokalima nije
bolje. Unatoč brojnosti ekipe koja je radila akciju “Hazard”,
nismo uspjeli posjetiti sva mjesta gdje je kartanje svakodnevna
pojava.
Ekipa “Tjednika” koja je sudjelovala u akciji “Hazard” predlaže:
1. U gradu bi trebalo doslovno primjenjivati slovo Zakona o
prekršajima i zabraniti kockanje i kartanje na svim javnim
mjestima, a prvenstveno, u ugostiteljskim objektima. Trebalo bi
stoga češćim kontrolama prijavljivati vlasnike privatnih
gostionica koji omogućuju ovu pojavu na javnim mjestima. Slične
mjere trebalo bi poduzeti i prema poslovođama lokala “Korane”.
Ocjenjuje se da bi ova mjera bila efikasnija nego kažnjavanje
onih koji igraju.
2. Na javnim mjestima, a posebno lokalima, trebalo bi ukinuti
tablice na kojima piše “Kartanje zabranjeno”. Ove parole djeluju
neukusno kao što djeluje i parola “Pljuvanje zabranjeno”.
3. Organi upravljanja ugostiteljskih poduzeća morali bi donijeti
vlastite odredbe kojima će se zaštititi ostale goste od
nepristojnih kartaša.
4. Prosvjetni radnici grada trebali bi posvetiti više brige
odgoju učenika jer nije rijetka pojava da se među kartašima
nalaze i učenici. Dapače, čest je slučaj da učenici kartaju i u
samoj školi.
Pripremio Tihomir Ivka