Imajući na umu manje realne potrebe za gradnjom, prepuštanja
privatnom kapitalu incijativu da mijenja vizure grada, i
činjenicu da je veliki dio gradskog proračuna unaprijed
raspodijeljen na redovne fiksne troškove, ipak ostaje jak dojam
da je od krupnih milijardu kuna gradskog proračuna u posljednjoj
dekadi od Karlovca moralo biti napravljeno više. Uzimajući sve
olakotne okolnosti u obzir, dva izgrađena vrtića u 10 godina
izgledaju krajnje neambiciozno u usporedbi s vremenima slavnih
dana fizičke ekspanzije Karlovca kad je bilo manje novca, a u
jednoj dekadi su nicale cijele četvrti i tvornički kompleksi
umjesto današnjih shoping centara.
Dapače, nekako je tužno da i postojeću krupnu imovinu koju Grad
posjeduje, nije u stanju godinama ni zaštititi od daljnjeg
propadanja, a kamoli urediti, kao što je slučaj s Oružanom na
Trgu bana Jelačića i velikom vojarnom preko puta Đačkog doma čije
je propadanje posljedica očito kilavo sastavljenog kupoprodajnog
ugovora između Grada Karlovca i Karlovačke banke. O tome da Grad
nije razmotrio, razradio ili primijenio bilo kakve instrumente da
zaštiti interese Karlovca u području privatne imovine koja
nagrđuje ili na bilo koji način gradu “prijeti”, u fizičkom,
sanitarnom ili dekorativnom smislu, nema smisla ni raspravljati.
Hotel Korana smo napokon skinuli s dnevnog reda, uz nevjerojatno
podilaženju privatnom interesu nauštrb općeg, u opasnosti smo da
ćemo prepoznatljive vedute ulaska u grad preko Banijanskog mosta
– koje su sad leglo štakora, a uskoro neće biti ni to, već gomila
cigle – moći gledati samo na starim slikama i akvarelimka slikara
koji su tu vizuru proslavili…Na kraju spomenut ćemo još jednu
veliku zgradu o kojoj se malo govori i piše, a čiji je status
privatne imovine dobro opravdanje da Grad ne učini ništa po
pitanju njene dvodesetljetne ruiniranosti. Bivše kino na Švarči,
stoji na jugozapadnom izlazu/ulazu u Karlovac poput spomenika
stavu “fućka mi se živo”, i svjedoči koliko smo grad niske
ambicije i sposobnosti da u 20 godina riješimo neke banalne
probleme. Uskoro se navršava 60 godina gradnje te zgrade, u to
vrijeme četvrtog kuina u gradu, koja zadnjih 25 ne služi ničemu,
osim što nas bruka pred prolaznicima kroz grad.
Novo kino na Švarči, Karlovački tjednik, 14. kolovoza
1958.
U naselju “Jugoturbina” na Švarči u toku su radovi na gradnji
dviju novih zgrada. Zgrade će biti međusobno spojene velikom
terasom, a podiižu se u blizini hotela na Švarči. Već ove godine
bit će, prema predviđanju, završena jedna zgrada društvenog
standarda, u kojoj će biti prostrana kino-dvorana, sa oko 300
sjedišta i uređajem za prikazivanje cinemascop filmova.
Pored kino-dvorane u toj zgradi bit će i nekoliko dvorana i
prostorija za održavanje sastanaka radnog kolektiva, radničkog
savjeta, te raznih političkih i društvenih organizacija. Druga
zgrada, tako zvani stambeni dio novogradnje sadržavat će oko
dvadeset stanova, a gradnja će započeti još u toku ove godine.
Predračunska svota za izgradnju ovog objekta iznosit će oko 50
milijuna dinara. Pored toga u toku su radovi na uređenju jednog
sportskog objekta, koji će imati igralište za nogomet, odbojku i
košarku, a uređuje se teren gdje će biti smješteno i dječje
igralište.
Pripremio Tihomir Ivka
