Dogovorili smo se naći u kafiću “Pod starim krovom”, na početku Dubovca kod Stare bolnice. Meni usput a mojem sugovorniku Ivanu – Musi Pavlakoviću praktički pod nosom jer u blizini stanuje, te “Kod Jape” svako jutro pije kavu i čita novine. Prvi vlasnik kafića bio je Josip – Japa Rajić kojega je nakon njegove smrti uspješno naslijedila kćerka Sandra Salopek (supruga najpoznatijeg karlovačkog svjećara) zadržavši tradiciju kafića. “Japa” je u mladosti igrao nogomet i znao je sve tajne o karlovačkom nogometu. Poznavao je sve stare karlovačke nogometaše i sportske novinare, i niti jednima nije ostao dužan. Bio je zafrkant, kažu “duhovit do boli”. Nitko mu nije zamjerio i svi su ga poštovali i zato su dolazili u kafić na opuštanje uz gemišt i dobru atmosferu. Naravno da mojem sugovorniku, danas živućoj legendi karlovačkog rukometa, nije bilo do toga da rano ujutro pijemo “gem”, ali uz kavu i čašu cedevite nije nam bilo dosadno razgovarati o sportu s kojim nas je obojicu zarazio legendarni Mihajlo Prezelj – Mitila.
UČIO BRANITI NAJBOLJE HRVATSKE VRATARE
“Musa” je karlovački rukometaš s najdužim stažem u tom sportu – u kontinuitetu, bez prekida. Aktualni je trener vratara HRK Karlovac već 20 godina, a zadnjih 10 godina je trener vratara Hrvatske kadetske i juniorske reprezentacije. Njegovi učenici su sadašnji domaći vratari Karić, Glumac, Prezelj i Radočaj, a iz reprezentacije Ivić, Ašanin, Panjan i Ereš. Spremao je i bivše vratare Bilušića, Dubovečaka, Sladoljeva, Savonisa, Blažička… A sve je počelo s treniranjem sina Matije koji je bio vratar Karlovca i juniorske reprezentacije, a danas je svećenik na Kaptolu.
– Kako je Matija iskazao želju biti golman naravno da sam htio pomoći kako bi što prije stasao u dobrog vratara. Bio je prilično perspektivan ali ga je školovanje odnijelo u drugom smjeru tako da se nije dugo mogao baviti rukometom. Danas prati sva zbivanja oko rukometa i o tome je vjerujte dobro informiran. Duhovnik je sadašnje mlade reprezentacije i prije svakoga velikog natjecanja slao im je motivacijsko pismo, bio im je moralna podrška – kaže Pavlaković.
Drugi sin, Tomislav, nije neki sportaš? – Ma ne, on je drugačiji od Mate. Njegov je interes neko drugo područje.
NEĆAK – SPORTSKI MENADŽER
Nije baš da ste ti i Mata jedini iz obitelji u sportu? – Nismo. Nećak, sin moje sestre Božice, Vinzenzo – Enzo Cavallieri je sportski menadžer nogometašima Soudaniju i Livaji. Prije toga je tri godine bio sportski direktor NK Zagreb. Živi u Zagrebu, oženjen je Splićankom s kojom ima dvije djece, a vjenčani kum mu je naš nogometni internacionalac Mario Stanić
Bivši suigrači iz RK Dubovca, dali se družite, kontaktirate…? – Viđamo se povremeno, najčešće na sprovodima. Svatko ima svoje obveze i obitelj. Uglavnom se družimo na našem godišnjem susretu Dubovčaka 50+. Najčešće se vidim s kumom Zdravkom Štedulom koji je od nedavno predsjednik Županijskog rukometnog saveza.
RASADNIK RUKOMETNIH TALENATA
Kakvi su današnji rukometni vratari? – Dobri, perspektivni… Ne trebamo brinuti, Karlovac i Hrvatska imati će uvijek dobre vratare.
A igrači… – Niti tu nemamo problema. Talenata je koliko te volja. Konačno to pokazuju i rezultati naših mladih igrača, kadetskih i juniorskih reprezentacija, s kojima radim i koje su dosad pokazale zavidne rezultate na svjetskim i europskim natjecanjima. Karlovac se također ne treba brinuti, talenata ima: Sudarić, Domagoj Smojver, Špruk, Radočaj, Šnajder, Rukavina… Konačno, iz Karlovca u druge klubove otišli su igrači koji su nakon toga stekli punu afirmaciji, a neki su postali i reprezentativci. To su Mandalinić, Cindrić, Borozan, Dominik Smojver, Prezelj, braća Obranović, Perajica i Ostarčević. Ranije još Batinić, Huljina, Ljubanović… Da su oni ostali u Karlovcu danas bi i Zagreb s nama imao poteškoća. Konačno, Dinko Đanković je kod nas stasao u vrsnog trenera i sada uspješno vodi premijerligašku momčad Poreča. Takvu trenersku budućnost predviđam i Tanji Rašić koja je jedina ženska trenerica u Prvoj rukometnoj ligi.
Rukometna škola je u tome puno pomogla, zar ne? – Naravno, ona je najbolja rukometna škola u državi. Više od 10 godina kontinuiranog rada dalo je rezultate. Iz te su Škole izišli svi kasniji prvotimci Karlovca. Cijene je u Hrvatskoj, ali mi se čini u Karlovcu premalo. Ne znam zašto je tako?
Prvenstvena utakmice 9. kola 1. HRL Jug, Zadar 1954 – Karlovac, igra se u subotu, 26. studenoga u 18,30 sati, u dvorani SRC Mocire u Zadru.
RUKOMET VRATITI U DVORANU “MIHAJLA PREZELJA – MITILE”
Rukomet je “istisnut” iz dubovačke škole? – Nije, jako puno djece iz te škole polaznici su Rukometne škole Karlovac. Nažalost rukomet više ne “stoluje” u sportskoj dvorani “Mihajla Prezelja – Mitile”. Potpuno je predana na korištenje odbojci iz jednog banalnog razloga. Ne dozvoljava nam se unošenje lopte jer se lijepe za parket s obzirom da rukometaši lopte mažu s ljepilom kako bi se sigurnije držala u ruci. Nadamo se novim loptama koje neće trebali mazati ljepilom, a samim time i povratkom rukometa u dvoranu na Dubovac. Ta bi školska dvorana morala ostati dom rukometa i zbog toga jer je Dubovac kolijevka karlovačkog rukometa.
Dobro, što je onda potrebno HRK Karlovcu da se vrati u Premijer ligu? – Ekipa ima šanse jer je Prva rukometna liga slaba. Nije niti Premijer liga prejaka za Karlovac. Ako nova Uprava pohvata sve konce i počne voditi klub onako kako je sada započela, uspjeti će nešto stvoriti, privući sponzore. No, neće biti lako. Predugo je klub bio bez vodstva i to je rezultiralo odlaskom igrača i sve slabijim rezultatima te konačnom ispadanju iz Premijer ligu u kojoj je Karlovac, uz Zagreb, bio neprekidno od osnutka 1. Hrvatske rukometne lige 1992. godine. Uprava je ta koja momčadi mora pružiti uvjete i pružiti sigurnost i mir. Trebalo bi svakako dovesti 2-3 pojačanja na vanjskim linijama. Ako se sve posloži kako je počelo od skupštine ja sam optimist i vjerujem u povratak u hrvatsku rukometnu elitu.
ZA HRVATSKU JE KARLOVAC RUKOMETNI CENTAR
Sponzor je itekako važan? – Teško se može ponoviti razdoblje kad su kad su rezultati bili sjajni a glavni sponzori kluba bili Karlovačka pivovara i Karlovačka banka, čije je ime klub nosio. Jaki smo bili u domaćem prvenstvu a igrali smo i u euro kupu. Ne može se uspješan biti samo na sredstvima iz gradskog proračuna jer to nije dovoljno. Svi zajedno, gradonačelnik, KŠZ i Uprava kluba trebaju klubu osigurati jakog sponzora.
Kako po tebi Karlovac kotira u HR-rukometu? – Svima u hrvatskom rukometu je stalo da se Karlovac vrati u Premijer ligu jer Karlovac doživljavaju kao rukometni centar. Karlovac danas nažalost nema svoj lobi, ljude koji bi bili od utjecaja u rukometu i na taj način pomogli. Činjenica je da smo trenutno jači u igračkom nego u rukovodećem kadru. Ali i to se, vjerujem, može i moralo bi riješiti.
KAŠonline