Okupljenima u stožeru i svim hrvatskim državljanima obratio se u
prvom predsjedničkom govoru. Pobjedničkom!
Pred govornicu stigao je uz
pjesmu Svadbasa “Treblebassa”, a nakon
podužeg govora Davora Bernardića,
predsjednika SDP-a.
“Dragi prijatelji, dobrodošli u tvornicu pobjeda, kao što sam
obećao. Hvala svima, hvala onima koji su me podržali i koji me
nisu podržali, hvala mojoj protukandidatkinji”, poručio je
Milanović i zabranio da se zviždi Kolindi
Grabar-Kitarović:
“Ako sam bilo koga previše nagazio, ako sam rekao neku neistinu,
žao mi je, nisam namjerno. Izabran sam za predsjednika svih
Hrvata, hvala vam na tome. Borio sam se za istinu, iako je ona u
oku promatrača. Brojke su brojke, ali dojam je dojam. Znam da
nisam svima bio po volji i znam da i dalje mnogima nisam po
volji, ali s tim moramo nastaviti živjeti jer ima nas premalo.
Nismo dovoljno uspješni da
bismo se dijelili. Od mene nećete slušati sladunjave priče o
zajedništvu jer ljudi se razlikuju, ali ono na čemu ću
inzistirati jest da nikoga ne povrijedim, da budem uho za
svakoga, a manje rame za plakanje, da vodimo dijalog svjesni da
nas ima različitih u svakom smislu. Ni sam nisam imun na
predrasude jer sam ljudsko biće.”
Nakon ovih riječi, okupljeni su ga prekinuli skandiranjem i
pljeskom.
“Onakav kakav sam bio u kampanji, takav ću biti i kao
predsjednik. To je veliko obećanje. Jer, ponovit ću, ovo četiri
milijuna što nas ima traži svoje mjesto pod sunce, mjesto u
Europi koje je i dalje usprkos svemu najljepše mjesto za život. I
mi smo dio tog kontinenta”, poručio je Milanović i nastavio
govor:
“Za mene će, svidjelo se to nekome ili ne, sve stranke biti iste.
Jer, mi smo višestranačka parlamentarna demokracija. Bolje od
toga nema, sve drugo je put u autokraciju, tiraniju i otimačinu,
a predsjednik tome mora biti brana, čvrst zid kojem se ne može
prići ni tenkom. Duh i slovo Ustava bit će mi vodilja, to je sve
i to je najbitnije.”
Osvrnuo se na sebe samog i činjenicu da nije
savršen, ali da će biti predsjednik svih građana i
građanki.
“Mjerite me od prvog dana. Ljudi sebe vole gledati nerealno, ali
nerealna obećanja nikad nisam davao. Još
jednom, neću dijeliti hrvatske građane
po onim stvarima koje bole i na koje su osjetljivi i na koje
imaju nisku razinu tolerancije. Neke stvari se moraju reći, ali i
drukčije. To sam osjetio u svom političkom putu. Ponekad sam
načinio štetu ljudima bez da sam to bio svjestan. To mi nikad
nije bila namjera, ali takav je posao i način života u politici.
Za kraj…
“Proslavimo ovo na lijep i civiliziran način, da poštujemo
različitost, da budemo jedinstveni u njoj, da budemo mala, žilava
i vedra nacija, dah po dah, osmijeh po osmijeh, događaj po
događaj, stalno i neprestano,
za veće zadovoljstvo ljudi
koji žive u Hrvatskoj. Ako je ova moja tijesna, ali poštena i
jasna pobjeda, unijela malo vjere i duha u naše društvo i ljude,
sretan sam čovjek. Radujmo se zajedno, živjeli!”