Karlovčanka Sara Al Hamad već je neko vrijeme stanovnica Londona, gdje se pozicionirala prilično visoko u svijetu glazbe, odnosno popratnim poslovima vezanim uz isti, prvenstveno onim vezanim uz intelektualno vlasništvo. Ipak, u svijetu koji, kako i sama kaže, nikad nije bio manji, ostala je vezana i uz Hrvatsku i rodni grad pa tako nije nemoguće da u srijedu pospika s Thomom Yorkeom, u petak je vidite u Ziggyju, drugi tjedan se druži s Adele, a onda malo poslije s Tobotom na Riječnom kinu. Sve je počelo u Gimnaziji i Kinoklubu, ali idemo obrnutim redom pa je prvo pitamo od kuda ona u Londonu…
Pa negdje na trećoj godini prava počelo me jako privlačiti intelektualno vlasništvo i sve vezano uz to. Odradila sam i šestomjesečnu stipendiju u Estoniji, nakon toga sam provela šest mjeseci i na HRT-u, a prvi ozbiljniji dodir s glazbom je bio rad za Tomu In der Muhlena, koji je široj publici vjerojatno poznat kao jedan od članova žirija u nekoliko sezona HRT-ovog showa “Tvoje lice zvuči poznato”, a preko njega sam surađivala i s njegovom suprugom Miriam, koja je imala zaista respektabilnu listu klijenata.
Naprimjer?
– Njen Bixio Music Group puno radi s talijanskom scenom, tu je najzvučniji bio Ennio Morricone, ali imali su i dosta hollywoodskih poslova, klijent je primjerice bio Tarantino, radilo se na reklamama za Superbowl, koji je redovito uvjerljivo najgledaniji program u SAD-u svake godine, i tako dalje. Moj fokus rada je bio na autorskim pravima, što je, kako sam rekla, i bilo područje koje me posebno zanimalo, no nažalost u Hrvatskoj je taj segment još uvijek dosta zapostavljen, recimo ne postoji uopće katedra za intelektualno vlasništvo, tek se nešto malo toga dotičemo u jednoj godini. I korak po korak, došla sam i do Londona, gdje danas prije svega radim u Association of Independent Music (AMI), koja je najveća neprofitna udruga za britansku nezavisnu glazbu, odnosno okuplja gotovo sve manje izdavačke kuće i njihove bendove i izvođače, što je u Velikoj Britaniji zaista širok pojam, jer u to ulaze i ogromne svjetske zvijezde kao Radiohead, Adele…
Stvarno, jesi upoznala Thoma Yorkea? Hoćeš ga dovest na Dane Radićeve? Ili bar InMusic?
– Haha, pa zapravo jesam, upoznala sam ga, a da znaš da ti i nije loša ideja, barem za InMusic ako već ne budemo mogli sve osigurat u Radićevoj! Stvar je u tome da su svi britanski glazbenici zapravo poduzetnici i usko su povezani i imaju slične potrebe tako da tamo to i nije neki “big deal”. Praktički 90% scene potpada pod ovom što bismo nazvali “nezavisnom glazbom”.
Što ti konkretno radiš?
– Radili smo recimo na izgradnji kolektivnih rješenja za sve moguće detalje koji se mogu pojaviti, zatim bolje partnerske uvjete, ugovori s BBC-em, primjerice za relicenciranje audiovizualnih djela, zapravo je zaista jako širok spektar toga na što treba misliti. Nije sve ni strogo poslovno, imamo inicijative koje se odnose na takozvani “mental health”, ili mentalno zdravlje. Treba zatim uočavati trendove na društvenim mrežama i platformama, recimo nedavno smo imali slučaj da se pokazalo kako je zarada od Youtubea daleko manja od zarade na Spotifyju pa se onda rade strategije kako to riješiti…
I imate uspjeha?
– Da, svakako, AMI je izuzetno utjecajno tijelo u Ujedinjenom Kraljevstvu, lobira se izravno prema Vladi i to uspješno. Kao što i Vlada daje potporu u nekim situacijama. Jedna od stvari na kojima se intenzivno radilo su autorska prava na Facebooku, koji je pristao postaviti tool koji omogućuje vlasnicima autorskog prava da vrlo lako uklone sadržaje koji ih krše.
Znači, sad kad smo FB frendovi možeš preletjeti moj profil i skinuti sve što sam ikad objavio od Radioheada?
– Haha pa da, u teoriji se to može, ne ja, ali može se. No, to naravno nikom nije cilj. Skidanje materijala s Facebooka uopće nije cilj, nego je cilj pronaći način kako to monetizirati, a onda tu opet neće biti na udaru neki običan fan koji je podijelio pjesmu. Ali, može se dogoditi, i događa se naravno, da neka renomirana tvrtka sa stotinama tisuća ili milijunima pretplatnika, dijeli neovlašteno pjesme koje su nečije intelektualno vlasništvo. I tu onda reakcija, složit ćeš se, itekako ima smisla i pravedna je.
Ima li još kakvih noviteta u tom internetskom dijelu?
– Ne izravno internetskom, ali dosta surađujemo s Amazonom oko njihovih pametnih zvučnika, čija je zamisao da, sad sasvim laički i pojednostavljeno, ti kažeš Alexi “veselo, upbeat” i onda ti ona izlista pjesme koje tome odgovaraju. Svakako je sada svim izvođačima bitno da budu što prepoznatljiviji.
Rekla si da Hrvatska dosta kaska u tom području?
– Kaska nažalost, ali ima pomaka što me veseli. Evo, u Zagrebu je pokrenuta “Runda” koja bi trebala obuhvatiti i šire, to neko regionalno područje i uključuje ljude iz Ljubljane i Beograda i koja bi se trebala baviti upravo kolektivnom zaštitom.
Zbog toga si sad u Hrvatskoj?
– Ne, ovog puta sam tu s Makom Murtićem i Mimika Orchestra bendom koji nastupa u Zagrebu uz “rođendan umjetnosti”. Riječ je o jako zanimljivom bendu koji će svirati i uz proglašenje Rijeke europskom prijestolnicom kulture, a sad da se vratim na onaj Radiohead u Radićevoj, Mimika Orchestra bi stvarno mogli dovesti u Karlovac! Možda oko Dana grada, možda ako Goran Ilić bude zainteresiran u okviru svog Etno jazz festivala, evo dao si mi super ideju, pozabavit ću se tim.
Nisam ja ništa, nemoj da poslije ja budem kriv, ja sam htio Radiohead u Radićevoj! Reci mi bar tko su oni!
– Haha, ne brini, sjajan bend! U biti ima već desetak godina kako postoji u Londonu i od samog osnivanja je spajao glazbenike iz Londona i s ovih naših prostora, a kasnije se to i znatno proširilo. Postava nije stalna, stalno je ime, stalna je glazba i stalan je Mak kao osnivač, a ostali članovi se kroz godine mijenjaju, bilo je tu i nekih budućih odnosno sadašnjih glazbenih zvijezda. Kako Mak kaže “Mimika je bend iz cijelog svijeta za cijeli svijet”.
Mak Murtić i ti pokrenuli ste i svoju izdavačku kuću, odnosno record label, o čemu je tu riječ?
– Da, Rika Muzika! Recimo da je to globalna jazz platforma kojoj je opet glavni cilj spojiti “Zapad” i “Istok”, pri čemu je “Istok” prvenstveno ovo naše područje, dakle Hrvatska, bivša Jugoslavija, Češka i Slovačka… a “Zapad”, pa, sve ono zapadno od toga haha. Cilj je sličan nakani i same Mimike, dakle povezivanje glazbenika, ali i olakšavanje i jednima i drugima da lakše dođu na jedno novo tržište.
Ti imaš iračke korijene, možda si razmišljala i o takvoj poveznici?
– Joj jesam, naravno da jesam. Da, moj tata je Iračanin, iako je već 40 godina u Karlovcu pa se u punom smislu smatra Karlovčaninom. Meni je žao što me nije naučio jezik, to mi je baš jako krivo, jer svakako bih voljela istraživati taj dio svijeta u glazbenom smislu. Nažalost, iako imam i nešto obitelji tamo, nije baš sigurno da odlazim, nadam se boljim vremenima a i da ću naučiti pokoju riječ.
Naravno, sve što smo nabrojali nije ni blizu sve čime se baviš… čega još ima?
– Hm, da, kad tako pričaš pitam se i ja kako sve stignem, ali može se. Ajmo recimo o She Said So, to je udruga koja se bavi osnaživanjem pozicije žena u glazbenoj industriji, zalažemo se da ih bude više i na utjecajnijim pozicijama, ali i na lineupovima velikih festivala. Jedan od fokusa našeg interesa je drum’n’bass glazba i evo mogu reći da sam jako jako sretna i jako ponosna što će naša Karlovčanka Tekitoka (Dina Akšamija) ove godine biti u lineupu Hospitality festivala, jednog od najvećih drum’n’bass festivala na ovim prostorima. Drago mi je za svaku izvođačicu koja se izbori za takav festival, posebno za naše cure, a najposebnije za Dinu, jer… Karlovac.
Znači, veze s Karlovcem ne prekidaš? Možda ipak jednom dođe taj Radiohead…
– Haha, nikad ne znaš! A što se tiče Karlovca naravno da ne, fale mi prijatelji, fali mi naš način života, često dođem, nažalost ovaj posao je takav da jednostavno nema šanse da bih izgradila karijeru u Hrvatskoj i moraš odvagnuti što je u konačnici važnije. Ali da mi fale prijatelji, naša opuštenost, planinarenje, evo planinarenje mi fali jako isto – dakle, fali. I to je onako malo prokletstvo, mi živimo ljepše u Hrvatskoj, ali imamo tako puno manje mogućnosti… Ne sviđa mi se previše način kako žive Englezi, recimo svi užasno puno piju…
Oke sad, čekaj, pa pola grada bi se uvrijedilo da kažeš da Englezi užasno puno piju, a mi kao ne možemo?
– (smijeh) Možemo, možemo haha. Ali nekad mi se čini da je to njima jedini ventil, kažem ti, organizirati planinarenje tamo je znanstveni rad, ovdje pozoveš prijatelje, “oćemo sutra?” – “oćemo” – i evo nas.
U Karlovcu si redovna i u rujnu, to su zapravo i tvoji kreativni počeci, dakle jasno ti je da govorim o…
– Kinoklubu i Four River Film Festivalu! Da da, to ne propuštam, i ne kao gledatelj, nego se uvijek uključim s ogromnim guštom, radim PR, radim produkcijski na dnevnim kronikama… Da, u Kinoklubu sam od prvog razreda Gimnazije i to je predobra i predraga ekipa, od Marije Ratković, preko Sanje Zanki do Ksenije Sanković i, naravno, svih članova Kinokluba i svih volontera. U Londonu je uvijek puno posla, ali mislim da sad i svi ovdje znaju da Sara početkom rujna mora biti slobodna. Naravno da ću doći i ove godine. Iako, kad kažeš da su to moji kreativni počeci, nisam ti ja baš nešto kreativna, od početka sam birala ovu mračnu stranu kreative haha.
Ima Karlovčana i u Londonu, čak i glazbenika, jesi li u kontaktu kakvom s Viktorom Volarićem Horvatom?
– Ajoj Viktor, meni je on užasno puno pomogao kad sam tek došla ovdje i izgledala kao izgubljena djevojčica. Jako sam mu zahvalna i normalno da se družimo i viđamo. Sada je tu i još jedan Karlovčanin iz glazbenih voda, Šlat, ne znam da li kažem nažalost još jedan ili nasreću, meni je drago da je tu naravno. Nađemo se svako malo nas troje pa idemo na ćevape i patimo za domovinom haha.
I sad uz sve te poslove, jel stigneš na još nešto osim na ćevape?
– Hm, da li da ti jednostavno kažem da stignem i da idem po koncertima i izlazim puno, ili da ti priznam da se zavaravam da imam život (smijeh)? Šalim se, ali to ti ovisi o raspoloženju. Ne žalim se, a posao je takav da idem na zaista puno koncerata i partyja, što je nekad odlično, a nekad i nije ako to doživljavaš kao obavezu. No, što je tu je, to sam htjela, to imam, sretna sam, a danas vrijeme jako brzo ide i svijet je manji nego ikad pa evo već u srpnju dolazim u Karlovac…
Dovedi Radiohead!
– Prestani!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr